"Civilizaciju ne smijemo cijeniti na temelju toga koliku je moć ostvarila, već po tome koliko je u svojim zakonima i djelima izrazila ljubavi prema čovjeku", napisao je Rabindranath Tagore (1861-1941), indijski pjesnik, slikar i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1913. godine.
Uz pretpostavku da smo i mi, u Bosni i Hercegovini, barem vremenski dio civilizacijskog perioda, naša znanja i univerzalne vrijednosti koje slijedimo ipak nerijetko odlikuju neprosvećenost i primitivizam. Posljedice su vidljive u svim sferama.
Međutim, ono što poziva na poseban stepen odgovornosti jesu nove generacije i univerzalne vrijednosti kojima ih učimo, odnosno lišavamo znanja o njima? Ovogodišnji tradicionalni ispraćaji maturanata, na ulicama širom zemlje, otvaraju pitanje budućnosti zvučnije nego ranijih godina.
Možda zbog toga što ih ispraćamo u trenutku kada se u svjetskoj javnosti BiH opet svrstava među žarišta nekih novih sukoba na Balkanu, zbog ekonomske (ne)perspektive, visokog stepena nepotizma, kriminala, korupcije? Iz straha da se u toj maturskoj šetnji budućnosti ne sretnu s obespravljenim radnicima? Kuda ih ispraćamo? Šta vide i dokle sežu njihovi pogledi u toj šetnji budućnosti, mnogo je važnije pitanje, koje je opet refleksija i nas i naših djela. Nije pravedno koristiti se postojećim brojem bh. emigranata, pa unaprijed cijeniti da idu u tom smjeru. To, najzad, nije ni tačno. Jer mnogo ih je koji će i dalje životno ulagati u bolje sutra i ostanak ovdje.
Njima dugujemo ravnopravan status u evropskoj zajednici naroda. Psihološku, profesionalnu i finansijsku satisfakciju. Pravo na potomstvo i roditeljstvo. Njih nemamo pravo zadojiti nacionalističkim ideologijama i podjelama, gušiti ih pitanjem etniciteta i voditi u izolaciju. U suprotnom, ne možemo ni govoriti o civilizacijskom napretku, a još manje o ljubavi prema čovjeku.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.