Katastrofalno stanje u bh. diplomatiji, koju u sjedištu kreiraju "kursadžije", a njome u diplomatsko-konzularnim predstavništvima upravljaju mahom nekarijerne diplomatije, iznenađenje je samo za one sa slabijom memorijom.
Sve je počelo u vrijeme kada su poratnu BiH u svijetu počeli da predstavljaju kapaciteti poput Hadže Efendića, ambasadora koji, osim što nije znao beknuti nijedan svjetski jezik, ni maternjim nije baratao najbolje.
Nije, dabome, ambiciozni Hadžo bio kriv što je u to vrijeme predstavljao BiH u Beču, u sjedištu svjetske kulture, pa nas je tamo nabrukao s kamatama, koliko su stvari u vanjskim poslovima u startu postavljene naglavačke. Diplomatija je, naime, nakon rata posvojena kao stranački trofej SDA, iznimno efikasni instrument za državno-privatne poslove i konekcije sa (bjelo)svjetskim pozicijama moći. I tako je ostalo do danas.
Članovi Predsjedništva BiH, koje upravlja vanjskom politikom, u skladu sa nacionalnim triparitetom imenuju ambasadore, kadrove bliske strankama (čast časnim izuzecima) od kojih su neki, nešto zbog neznanja jezika, nešto zbog fizičke sličnosti sa slavnim državnicima, zaradili i nadimke. Tako smo u Njemačkoj svojevremeno imali i Brežnjeva, kojeg je utjelovio Tomislav Limov, SDP-ov ambasador s oskudnim znanjem ruskog.
Sve ove montipajtonovske scene državi se već razbijaju o glavu jer se previše diletantizma nakupilo u vanjskim poslovima. Jedna od posljedica je i što je Ministarstvo već poplaćalo stotine hiljada maraka u sporovima protiv bivših (i sadašnjih) uposlenika, a novi "grčki primjer" mogao bi pokrenuti lavinu.
Naime, Grk Nikolaos Gidas godinama je bio vozač u Ambasadi u Atini, ali potpuno neosiguran, radeći na crno. Nakon što je počeo zapitkivati za svoj status, naprasno je dobio otkaz. Ostavljen bez izbora tužio je MVP, a proces upravo traje. Krenu li njegovim putem i ostali "lokalci" s identičnim statusom, MVP će morati duboko posegnuti u kasu za sredstvima koja mi plaćamo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.