Kako sada stvari stoje i potpuno očekivano BiH neće uskoro postići unutrašnji konsenzus o uslovima za dobijanje nove tranše Međunarodnog monetarnog fonda.
Šta će sada izmisliti kao izgovor, potpuno je nebitno. Aranžmana i reformi nema ne samo zato što ih naše političke elite ne žele, nego mnogo više zato što bh. građanima nikako ne polazi za rukom pokazati vladajućoj kasti da nisu impresionirani onim što ovi već godinama (ne) čine u njihovo ime.
Ne mislim ja ovdje na proteste. Čak mislim da bi oni mogli biti kontraproduktivni, kao što je pokazao februar 2014. Protesti u ovako osjetljivo socijalnoetničkoj situaciji samo na površinu izbace šljam koji kamenjem i Molotovljevim koktelima potpuno obesmisli opravdani građanski gnjev i elite okorjele u kriminalu i korupciji samo učini žrtvama.
Ovdje mislim na davnašnji balkanski usud po kome mozak prosječnog građanina ne smije misliti slobodno, već mora slijediti zacrtane dogme sistema koji ih vijekovima laže i krade. Prosječan građanin misli glavom vođa koje mu serviraju dnevnu dozu odmjerene "istine", u kojoj se objasni ko je neprijatelj, protiv čega se treba buniti, a šta je crvena linija koja se ne prelazi. Tako dobijate ono što je Meša Selimović opisao u "Tvrđavi" okov u kojem um ostaje zarobljen, slobodna ideja postaje državni neprijatelj, a svaka dobronamjerna kritika vlasti onog koji je iznosi izlaže na stub srama. Tako se pokazuje da struktura autoritativnog društva nadilazi epohe i jednako važi u otomanskoj Turskoj ili današnjoj BiH, a čini je vrh korumpirane elite ispod kojeg je sloj koji joj služi. Onda dolazi grupica kritičara koji služe kao ukras i ogromna masa obespravljene sirotinje s ulogom vojnika vlasti, koji iznad svakog nakovnja potura vlastitu glavu.
Kada tako postavite stvari, sasvim je jasno da naš problem nije MMF. Nije čak ni loša ekonomska situacija, pa ni endemska korupcija, već to što ne postoji kritična masa ljudi koji su spremni ili hrabri da uključe mozak.
Upravo se zato bh. vlastodršci ne boje kada neki ulični mangup kamenom razbije prozor neke institucije. Oni se boje intelektualca koji olovkom i perom razbija okove u glavama sirotinje i kada se u nastaloj pukotini ukaže sva raskoš mogućnosti, vijekovima skrivene generacijama onih koji su naučili samo da trpe i služe.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.