Da bismo otklonili bilo kakve nesporazume - nikad nisam bio glasač SDS-a, i iskreno još mi je nezamislivo da bih mogao da glasam za stranku koju je osnovao Radovan Karadžić.
Na svake izbore izlazim, i na narednim izborima, ako ne bude bilo nijedne stranke lijevog centra za koju bih mogao glasati, radije ću poništiti listić nego da glasam za SDS.
Time što sam ovo rekao mislim da neće biti pogrešno shvaćeno moje uvjerenje da je u ovom trenutku SDS stranka sa najviše unutarstranačke demokratije u BiH. Koliko znam, ne postoji nijedna veća stranka u BiH u kojoj postoji toliko različitih ideja i stranačkog pluralizma. SDS nije liderska stranka, dok većina drugih to jeste.
Pobjeda Mladena Bosića na stranačkim izborima je primjer za sve ostale stranke kako treba da izgleda unutarstranačka demokratija - pobjednik zahvali pobijeđenom na kandidaturi, a pobijeđeni prihvati rezultat i javno se obaveže da će raditi u interesu cijele organizacije. Da li će to tako i biti, ili je ovo moje uvjerenje naivno, pokazaće se vrlo brzo, možda već u narednih nekoliko mjeseci, a najkasnije pred naredne lokalne izbore.
Mislim da je jedan od najvećih deficita svih zapadnobalkanskih zemalja upravo manjak unutarstranačke demokratije. Takođe mislim da je nemoguće izgraditi istinski demokratsko društvo ako ne uspijemo odvojiti ličnost od funkcije koju ta ličnost obavlja. Institucije moraju jednako da funkcionišu nezavisno od toga ko im je na čelu, a to je nešto sa čim kubure sve zapadnobalkanske demokratije - od Hrvatske i Srbije pa nadalje. Na sličan način kao što je socijalno ponašanje pojedinca uslovljeno porodičnim okruženjem, tako je demokratizacija društva uslovljena stepenom unutarstranačke demokratije i slobode mišljenja.
Daleko od toga da bih SDS mogao nazvati primjerom stranačkog organizovanja, ali čini mi se da su uradili makar koračić u pravom smjeru.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.