Sigurno se svi sjećate scene iz serije "Bolji život" kada Majković u ladici pronađe predmet koji zbog godina trajanja nazove "tinejdžerom". Slijedeći Majkovićevu logiku, mogli bismo reći da se u bh. sudovima nalazi "otac tinejdžera".
Da neki sudski procesi traju čitavu vječnost - to je već ispričana priča, ali da traju skoro pola vijeka, kao što je slučaj s ostavinskom raspravom koja je pokrenuta 1973. godine, previše je čak i za sudstvo u BiH.
Iako u takvim raspravama postoje brojne poteškoće, pitam se kako to da ih notari riješe za najviše tri mjeseca, dok je sudovima potrebno čak 45 godina.
Razlika je vjerovatno u tome što na primjer notari podliježu sankcijama, a sudije baš i ne.
Pretpostavljam da je ova rasprava pratila kompletan razvojni put nasljednika, koji su vjerovatno sklopili brak, dobili djecu, unuke, a neki od njih vjerovatno nisu među živima.
Pitaju se onda zašto građani nemaju povjerenja u sudove, procese, u pravosuđe u globalu.
S obzirom na to da na našem području čak ni osnovne stvari ne funkcionišu jednostavno i bez komplikacija, zašto bi sudski procesi bili izuzetak.
Iako su bolje plate u inostranstvu većini prva asocijacija kada se spomene odlazak mladih, smatram da su zarade tek na nekom trećem ili četvrtom mjestu.
Mislim da ljudi odavde odlaze prvenstveno zato što im se smučilo da najbanalnije stvari čekaju cijelu vječnost. Da biste podigli kredit ili najobičniju pozajmicu, potrebna vam je gomila papira, za najbanalnije ovjere čekate satima, a da ne spominjem potvrdu o prebivalištu i rodni list, koji su takva nasušna potreba naše administracije da me i sam pomen na ta dokumenta uznemiri.
Pretpostavljam da zbog svega toga ne treba da se čudimo ni zbog vječnog trajanja ostavinskih rasprava.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.