Nije šuga nastala samo zbog prljavštine i bijede, ponekad se radi samo o ljudskom nemaru jer, mora se priznati, rijetki su oni koji nemaju uslove da se operu sapunom i vodom ili makar samo vodom.
Ako nam je u 21. vijeku šuga zarazila preko 1.000 ljudi za nepunu godinu u BiH, to nam govori da nešto ozbiljno ne štima.
Ako pogledamo šire i ne možemo se pohvaliti da smo baš neka čista država, pa nemamo ni pristojan javni WC.
Osvrnemo li se još - sve nam je prljavo, od rijeka kojima plutaju fekalije, a u kojima se i pored zabrane inspekcije kupamo, šuma koje su prepune smeća i uginulih životinja, zdravstvenih ustanova, pa i samih ulica kojima često poslije kiše plivaju otpadne vode.
Čak i tamo gdje se priprema hrana i peku peciva situacija je zabrinjavajuća jer je čistoća u mnogim objektima na minimumu.
Ne sjećam se ni kada sam posljednji put u toaletu neke javne ustanove ili, još gore, zdravstvene ustanove vidjela sapun i toalet-papir.
Umjesto toga dočekaju nas posude sa tragovima sapuna i rolne potrošenog papira.
Iz zdravstvene ustanove u kojoj nema sapuna uglavnom ćete ući u javni prevoz i tamo ostaviti dodatnu nečistoću pored one koja se već nataložila.
Šuga se može pokupiti bilo gdje, pa i u butiku u kojem isprobavamo garderobu ili još gore - donji veš.
Ima naravno i onih nemarnih koji ne vode računa o ličnoj higijeni, a koliko je to ozbiljno vidi se čak i u medicinskim ustanovama u kojima nerijetko osvane molba da pacijenti dođu čisti.
Uslovi za čistoću rijetko kome su nedostupni, jer manje-više svako, pa i one najugroženije kategorije mogu naći način da se osvježe vodom i sapunom, a samo edukacijom mogu se iskorijeniti vaške, šuga i sve ono što nas barem danas može zaobići.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.