Zamislite sljedeći scenario: Godina je 2045. i na Bliskom istoku izbila je neviđena kriza. Amerika i Rusija gledaju se preko nišana, a sve su oči uprte u EU, koja ima zadatak "spustiti loptu". Sazvana je hitna sjednica Savjeta za spoljne poslove EU, sve zemlje su glasale, čeka se samo stav nedavno primljene članice BiH.
Usred krize, iz Sarajeva video-linkom stiže poruka iz Predsjedništva BiH da se tri člana Predsjedništva nisu usaglasila i da bh. ministar nema ovlaštenje da iznosi stav.
Ostatak priče pretpostavljate: EU nije uspjela održati sjednicu, Amerika i Rusija zaratile, izbio Treći svjetski rat, čovječanstvo istrebljeno, preživjela samo kolonija od 200 Zemljana koje je Ilon Mask poslao na Mars.
Ili tako nekako.
Ako još ima neko s bilo kakvim iluzijama, hajde da ih odmah sada razbijemo: zemlje članice EU ne žele BiH, kao ni ostale zemlje zapadnog Balkana da vide u svom članstvu. Posljednje iluzije, posljednja šansa da Balkanci nisu takvi kakvim ih se obično predstavlja razbijene su prijemom Hrvatske. Ta mala svađalačka balkanska zemlja pokazala je da nije ništa bolja od Srbije ili BiH: nazadni konzervativizam, vladajuća stranka koja pokazuje otvorenu netrpeljivost prema manjinama, medijima i nauci, mržnja i cinizam prema svojim susjedima pokazuju nas onakvim kakvi jesmo - iskompleksirani Balkanci sa do neba naduvanim egom.
O tome sam razmišljao dok sam pisao priču o tome da nam Energetska zajednica prijeti sankcijama jer ništa nismo uradili na usaglašavanju energetskih smjernica i politika EU. U BiH nema dogovora ni o čemu, pa ni o ovome. To što nestaje i posljednji tračak kredibiliteta koji nam je preostao nikog posebno ne brine.
Zato ne razumijem drvlje i kamenje koje se sa Balkana baca na Brisel i francuskog predsjednika Makrona jer pokazuju rezervisanost prema članstvu Balkana u EU.
Da ste na njihovom mjestu, da li biste o nama mislili drugačije?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.