Postoji li od BiH krcatija deponija u Evropi, zapita se čovjek svaki put kada pročita šta su nam sve proizvođači i uvoznici pokušali uvesti i prodati. Trovali bi nas za naše mukom zarađene pare.
Spriječili su republički inspektori, za svega devet mjeseci, uvoz čak 200 tona sporne hrane. Riječ je o mesu i mlijeku, slatkišima, alkoholu, voćnim sokovima i osvježavajućim pićima, začinima i žitaricama. Dakle, proizvodima koje svakodnevno koristimo.
A niko se ne usuđuje reći koliko je potencijalno opasnih prehrambenih namirnica ušlo na tržište.
Kako se sve odvija, bićemo prinuđeni da, kako se ne bismo otrovali, odemo u kupovinu, pročitamo deklaraciju, a onda hranu nosimo na analizu u laboratoriju.
Postoji i plan B: da jedemo isključivo hranu sa sela, pripremljenu na tradicionalan način, zbog koje se doktorima nikada nije išlo. Međutim, ni to alternativno rješenje ne pije vode, jer je na površinu isplivao još jedan alarmantan podatak - da posuđe i pribor za ručavanje, koje su pokušali uvesti, otpušta potencijalno opasne metale i ostale materije.
Uzimajući u obzir ovakve okolnosti, ne iznenađuju, nažalost, informacije o dramatičnom porastu malignih oboljenja. Sve što nas okružuje i što koristimo svaki dan može nas koštati zdravlja. Tanjiri su puni otrova.
Postoji samo jedno rješenje - da inspektori zasuču rukave i gustim češljem pročešljaju svaki kamion koji nam robu dovozi.
I još jedno - da svakog uvoznika i proizvođača, koji nam pošalje opasne proizvode, debelo udare po novčaniku, kako im više nikada ne bi palo na pamet da nam, za naš novac, prodaju ono što bi na deklaraciji trebalo da ima mrtvačku glavu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.