Bosna i Hercegovina unutar sebe i sama sa sobom, bez ikakvog uticaja spolja, mora da raščisti kako i šta dalje kada je u pitanju terorizam.
Ako i poslije svirepog ubistva dva vojnika sve ostane na pričama i prepucavanju o nadležnostima, što se već može namirisati, bojim se da će u godinama pred nama akti terorizma postati svakodnevica, a nakon toga biće kasno za bilo šta. Politika, osim što osudi terorističke napade, mora da stvori ambijent kako bi bezbjednjaci uradili posao i ovu zemlju koliko-toliko očistili od bolesnih umova koji su zarad vjere spremni da ubiju čovjeka.
Bez suštinskog i iskrenog dogovora vodećih ljudi bh. politike nema tog zakona, strategije ili akcionog plana koji će radikalni islam u BiH svesti na prihvatljivu mjeru ili bar zaustaviti njegovo širenje koje polako ali hirurški precizno zahvata sve više uglavnom mladih ljudi.
Šta mislite da li su Francuska, Belgija i Njemačka nakon terorističkog napada u Parizu upadajući u stanove pojedincima i grupama u potpunosti poštovali zakon i ljudska prava? Da li su se pravdali nepostojanjem nekih pravnih normi ili su sjeli, napravili plan i odlučno krenuli u čišćenje svih onih koji imaju bilo kakve veze sa teroristima i Islamskom državom.
Dakle, BiH, ukoliko odluči i ima volju da terorizmu i ekstremizmu stane ukraj, već sutra može da krene u akciju, a pričom o tome da nema zakona, kapaciteta, itd, samo će dati vjetar u leđa onima poput Enesa Omeragića, Melvida Jašarevića, Harisa Čauševića, Bilala Bosnića i ekipe.
Teroristima, bolesnim umovima nije bitna ni nacionalnost ni vjeroispovijest, za njih su nevjernici i Srbi i Hrvati i Bošnjaci, a upravo tu možda treba tražiti tačku spajanja da im se zada udarac od kojeg se neće oporaviti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.