Hajde da zaboravimo da nam dobar dio škola, zbog dotrajalosti, gutaju vlaga i mahovina, odnosno da ih uništava zub vremena.
Zažmurićemo i na činjenicu da su učitelji i đaci prinuđeni da štede krede, jer ih ne dobijaju dovoljno. Nije bitno ni što svake godine desetine, ako ne i stotine učionica ostaju prazne, a školski objekti bivaju okovani katancima.
Još manje je važno što mladi uveliko bježe iz države i što će se njihovi potomci školovati u Njemačkoj ili Austriji, a ovdje dolaziti povremeno, jednom godišnje. Ne na odmor, već na - ferije.
Tuđi jezik će znati bolje od onog koji su im govorili djed i baba. I to je tragedija. To je naša savremena kuga.
Istovremeno, vlast u BiH između nas diže zidove. Od sadašnjih mališana prave veće nacionaliste nego što su njihovi očevi, koji su silom prilika u proteklom ratu morali pucati jedni na druge.
Najnoviji primjer zabilježen je u Kantonu Sarajevo, gdje su poslate instrukcije školama da učenici više ne mogu koristiti termin B/H/S, nego da se oni i njihovi roditelji moraju odlučiti kako će se zvati jezik koji izučavaju.
Ili, kratko rečeno, na pomolu je još jedan slučaj pokušaja kreiranja tri škole pod jednim krovom.
Ljudi su nam dramatično nepismeni, a završavaju fakultete. Takvih diploma ne stide se ni njihovi vlasnici, ni prosvjetni radnici, ni ministri prosvjete. Ali je, eto, "najvažnije" kako se zove jezik ili jezici, koji/koje svi razumijemo.
Pod oronulim školskim krovovima dijele nam djecu. Na čela im lijepe etikete, uče ih da razlikuju ko je koje vjere i nacije. Truju ih već od malih nogu, umjesto da ih uče pravim vrijednostima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.