Doboj dočekuje prvi "jubilej", šest mjeseci od poplave, potpuno nespreman. Šalu na stranu, situacija na terenu je ovakva: niti svi semafori rade (iako su postavljeni na pređašnje pozicije), niti su udarne rupe "pokrpljene", a ni svi saobraćajni znaci, koje je vodena stihija oštetila ili odnijela, nisu na svojim mjestima.
Povrh svega, tu i tamo izbije poneki novi postpoplavni komunalni problem, poput izlivanja fekalija u podrum višespratnice, a nadležni se mnogo ne sekiraju zbog toga, pokušavajući da (ne)namjerno zanemare činjenicu da je nekom palo na pamet da zabetonira kanalizacioni odvod u svom tek saniranom poslovnom prostoru, i na taj način epidemiološki ugrozi desetine stanara zgrade u strogom centru grada.
Šta reći i kako onda opisati stanje u ovom gradu nakon pola godine?! Na prvi pogled tragovi katastrofe se uopšte ne vide, reklo bi se sve funkcioniše kao "švajcarski sat", ali ipak bih rekla da se taj "švajcarac" pokvario ili je vrijeme na njemu stalo 15. maja. Onaj prvobitni entuzijazam je čini mi se splasnuo onog momenta kada je kampanju za obnovu grada zamijenila predizborna, a nakon 12. oktobra mnogo više se priča o tome ko je u Doboju zaslužio da bude poslanik u Narodnoj skupštini RS, a ko nije, ko će kao "nagradu" za poraz dobiti mjesto pomoćnika ministra u Savjetu ministara BiH, te koga je stranka "izradila", a koga nepravedno "žrtvovala". Da ne bude zabune, sanacija kuća, javnih preduzeća i ustanova se i dalje radi, mahom sredstvima pristiglim od međunarodnih organizacija, ali još mnogo toga je ostalo da se popravi.
Tako podstanica u Domu penzionera, koji služi kao alternativni smještaj za oko 270 izbjeglih i raseljenih, treba da dobije struju kako bi korisnici ovog objekta konačno imali tople radijatore.
I ko zna sa koliko još problema se Dobojlije susreću šest mjeseci nakon katastrofe, ali o tome nemaju želje ili hrabrosti da javno govore.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.