Nezavisni stav

U Hrvatsku po sezonske plate

Goran Lajić
Goran Lajić

Na pojedinim sajtovima i u agencijama za zapošljavanje ponuda poslova tokom ljetne sezone na Hrvatskom primorju je porasla čak za 163 odsto, a broj prijava na te poslove u BiH za 52 odsto.

Očigledno je da ne stojimo više samo u redovima ispred ambasada Njemačke ili Slovenije, koliko nam gori pod nogama, i Hrvatska nam je postala poput pojedinih zapadnih zemalja u kojoj vidimo nadu da zaradimo koji novčić i preživimo.

Ako nam je za utjehu, radi se o radnicima sezoncima, koji ne kupuju kartu u jednom smjeru, već povratnu, pa će nam se vratiti da potroše ono što su zaradili, te tako neće trajno napustiti BiH.

Odlazili su naši ljudi i u bivšoj državi na poslove u susjednu nam zemlju, pa se mnogi i ne čude ovome, u šali kažu da se sve vraća na staro. Iako ovaj potez s obzirom na pojedina loša iskustva nosi i određeni rizik da ne bi bili prevareni i izrađeni, bh. građani se uz prethodno jasnu računicu odlučuju na taj korak.

Ponuda poslova u Hrvatskoj pljušti, jer su i mnogi Hrvati napustili svoju zemlju, te sezonske poslove na primorju koje su nekada mahom obavljali građani iz Slavonije sada nema ko da obavlja, jer su oni svoju egzistenciju pronašli negdje sjevernije.

Sada njihova mjesta na Hrvatskom primorju zauzimaju ljudi iz BiH. Koliko su im potrebni radnici, govori informacija da ne traže samo naše radnike, nego su pojedini poslodavci posegnuli i na Filipine, kako bi doveli radnu snagu iz azijskih zemalja.    

Razloga za strah da će ostati bez radnika među vlasnicima ugostiteljskih objekata u BiH nema, jer su liste nezaposlenih na zavodu zapošljavanja suviše duge, te se pojedini nose onom "ako nećeš ti, doći će neko drugi". Sve do jednom, dok svi polako ne spakuju kofere i sa kartom u jednom smjeru ne napuste državu, ako je uopšte tako možemo nazvati. Pored toga, poslodavcima izlaze "neki novi klinci" iz ugostiteljskih škola širom BiH, pa se zapitam  dokle ćemo učiti radnike, obučavati i spremne ih slati vani, jer dosta poslodavaca ulaže u svog radnika, a na kraju ga izgubi. Iako kažu da nemaju straha da će ostati bez radnika, žale zbog kvalitetnih koji odu. Dobrog radnika treba čuvati, nagraditi ga, jer se na kraju sve isplati.

U krajnjem slučaju kada bi ostali bez radnika, kažu da bi odgovorili istim mjerama kao naše komšije i uvozili radnu snagu, ali interesuje me odakle ćemo mi uvoziti radnike i ko će nama doći? Ko će nam služiti kafu ili jelo, ako će iskusni otići?

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije