"Spot za pjesmu muzičara iz BiH Di-džej Krmka, sa erotskim elementima, provokativno obučenom 'profesorkom' i učenicima statistima, snimljen u Osnovnoj školi 'Dimitrije Davidović' u Smederevu."
Pa, krenimo od nekog početka i definisanja pojmova:
Škola je odgojno-obrazovna ustanova s nastavom kao centralnim poljem njezina djelovanja. U savremenim didaktičkim shvatanjima posmatra se kao zajednica djelovanja svih njezinih subjekata: učenika, nastavnika, roditelja, stručnih saradnika i ostalih stručnjaka. Subjekti nastavom stiču: znanja, vještine, sposobnosti i navike. Obrazovanje kao pojam ima višestruko značenje. Pod obrazovanjem se podrazumijeva ustanova, proces, sadržaj i rezultat organizovanog i/ili slučajnog učenja u funkciji razvoja različitih kognitivnih sposobnosti, kao i sticanja raznovrsnih znanja, vještina, umijeća i navika.
Vaspitanje je proces planskog i sistematskog usavršavanja senzomotornih, intelektualnih, emocionalnih, moralnih i duhovnih svojstava i sposobnosti djeteta, ali i odraslog. Kao oblik socijalizacije, vaspitanje je usmjereno na uobličavanje ponašanja u socijalno poželjnom smjeru. Ovaj proces može biti individualan i grupni. Prema svom predmetu, vaspitanje može biti fizičko, intelektualno, moralno, estetsko ili religijsko.
Svi nastavnici i zaposleni u školi imaju određene radne obaveze, za čije kršenje su predviđene određene disciplinske mjere. Ove obaveze mogu biti lakše i teže; lakše se određuju statutom škole (što znači da se mogu razlikovati od škole do škole - mada ne u velikoj mjeri), dok su teže obaveze definisane Zakonom o osnovama obrazovanja i vaspitanja, što znači da važe u svim institucijama predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja u jednoj državi.
A sad, iz teorije prijeđimo na realnost.
O načinu rada ovog estradnog umjetnika ne želim da govorim, jer raditi promociju kiča i šunda je isto što i biti dio njega. Pravdanje njegovog postojanja na "umjetničkom nebu", poređenjem sa parodijom i satirom je ponižavanje svih onih ljudi koji su mijenjali istoriju, dizali revolucije i vraćali vjeru narodu vijekovima unazad svojim satiričnim djelima i ozbiljno inteligentnom parodijom.
Želim da govorim o nestajanju sistema vrijednosti, svjesnom uništavanju novih, mlađih generacija (a na mladima svijet ostaje, zar ne?), o zloupotrebi položaja, o krivici pojedinca koja izaziva kolektivnu štetu, o snošenju odgovornosti, o svim tim mitskim i legendarnim pojmovima za koje smo nekad čuli, ali tačno značenje više ne znamo (ili ne želimo da znamo). Živimo u vremenu kada su na snazi neki čudni uzori. Djeca nam slušaju i gledaju (nažalost i kopiraju) neke, najblaže rečeno, neobične ljude. Prije nekih petnaestak godina, na jednom času njemačkog jezika smo dobili pismeni zadatak na temu "Vorbild" - uzor (izvinjavam se profesorici njemačkog, člana uz ovu imenicu ne mogu da se sjetim) i na, možda lošijem njemačkom jeziku nego što ga danas klinci u toj dobi poznaju, pisali smo o mnogo kvalitetnijim uzorima nego što su ovi danas. Vjerujem da je cilj te profesorice više bio da vidi kome se divimo, na koga se ugledamo, u kom pravcu želimo da idemo, nego da nam lovi pravopisne i gramatičke greške. Među tim našim uzorima su bili roditelji, profesori, slikari, muzičari i glumci, pisci. Sve velika i kvalitetna imena. Dok danas strane jezike učimo "u hodu", ali i uzore "hvatamo u hodu". Te tako želimo da izgledamo i živimo život koji žive Ajfoni, Krmci, Mace, grupisani u kojekakve Parove, na nekim čudnim lokacijama kao što su Farme i Maldivi. Stvaramo generacije koje najbolje opisuje fraza "od zlog oca i od gore majke".
Problema milion, a mi zatvaramo i oči i uši, jer lakše se živi kad se neke stvari ne vide i ne čuju. Ne upiremo prstom, ne prozivamo krivce (vremena su takva, ne isplati se zamjeriti), i tek kada problem eskalira, kada eksplodira i kad više ništa popraviti ne možemo, operemo ruke, skinemo krivicu sa sebe, malo prokomentarišemo, i nastavljamo sa mirnim životom zatvorenih očiju i začepljenih ušiju. Gledajući svoju i tuđu djecu i njihovo (ne)ponašanje i (ne)kulturu danas, olako izgovorimo rečenicu: "Ma, današnja djeca su takva, ne možeš im ništa." Apsurd svemirskih razmjera. Stavite novorođenče među vukove, da odraste s njima, i za par godina imaćete dijete koje hoda četveronoške, zavija na Mjesec, poštuje vođu čopora, lovi plijen i jede sirovo meso! Možda je ovo banalizacija vaspitanja, ali je sušta istina. Većinu karakternih osobina i crta ličnosti usvajamo iz okruženja i okoline, a u procesu sazrijevanja neke stvari modifikujemo, mijenjamo ili zadržavamo usvojeno.
Vratimo se na konkretan problem sa početka teksta:
"Ne smatram da ovo može da nam naruši ugled, jer ova škola ima neuporedivo više pozitivnih stvari. Na kraju krajeva, šta je toliko strašno u tom spotu? Ne stajem na stranu autora, ali ima toliko di-džejeva, toliko spotova, a sada nastaje toliki haos. Nema u spotu nasilja, nema pornografije, kao što neki kažu. A svako može da ga tumači na razne načine. Neko može da kaže da je sloboda izražavanja u toj vrsti umetnost", kaže direktorka najstarije škole u regionu.
Problem se neće riješiti sankcionisanjem ove osobe na mjestu direktora škole (ne govorim da ne treba biti sankcionisana). To što su rekli da je Prosvjetna inspekcija uzela slučaj u razmatranje i što će ova osoba snositi određene posljedice na poslovnom planu je samo prekrivanje ogromne provalije sa par suvih i lomljivih grana. Pitanje je dana kada će neka nova generacija da propadne u tu rupu bez dna. Kada su u pitanju školstvo i zdravstvo, pored znanja i diplome (i boje partijske knjižice, naravno) kadrove treba birati pažljivo, testirajući njihovu moralnu, karakternu i humanstiču stranu. Ako je kadar neadekvatan, dobijamo naciju sa fizičkim i psihičkim anomalijama. Zapitajte se samo koliko je problema, kolika je šteta nanesena ovoj obrazovno vaspitnoj ustanovi sa ovakvom osobom na čelu? Koliko je problema u ustanovi pod tim krovom o kojem novine nisu pisale? Koliko je djece usvojilo ovakav način razmišljanja imajući za uzora glavu njihove škole u kojoj provedu više vremena nego kod kuće?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.