U BiH postoje tri naroda i svaki od njih, barem prema tumačenju njihovih lidera, u onom drugom ili trećem vidi prijetnju za njegov opstanak. Prvi misle da su ugroženi jer su malobrojni, drugi jer im se otimaju nadležnosti, treći vide problem u tome što prvi i drugi žele da se otcjepljuju ili razgraničavaju.
Ali izgleda da niko od njih ne vidi problem u činjenici da su mladi i obrazovani ljudi, koji samo žele da se njihovo znanje i trud adekvatno cijene, siti i jednih i drugih i trećih, i glavom bez obzira bježe u četvrte ili pete zemlje, što dalje, to bolje.
Istovremeno, i jedni i drugi i treći kao da ne vide da jedini koji u ovoj zemlji žive dobro su politička kasta i administrativna klasa koja joj služi, a koja živi na grbači radnika u nekoj fabrici koji rinta 12 sati dnevno za minimalac od 400 maraka. Jedni i drugi i treći zavađaju narod, sprečavaju pomirenje, saradnju i uvažavanje, a istovremeno namještaju konkurse, uvaljuju kumove, rodbinu i prijatelje u državnu službu, a sebi kupuju audije i mercedese. Dižu akcize, povećavaju troškove, opterećuju privredu i tjeraju investitore dok žive na političkoj korupciji i od toga da se narod ne dosjeti da im neprijatelji nisu oni preko puta, nego oni iznad njih.
Hiljadu puta sam ovdje pisao da će BiH krenuti samo onda kada se i jedni i drugi i treći dosjete da je cijeli sistem u ovoj zemlji i zamišljen samo s razlogom da pruži opravdanje foteljašima za njihove privilegije i spriječi sirotinju da zatraži ono što joj s pravom pripada, a što joj je bespravno oduzeto.
Kada jednog dana svi koji vrijede odu odavde, ko će onda rintati za foteljaše?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.