Kada majka, supruga, sestra više od dvije decenije traga za sinom, mužem, bratom, ona je spremna na sve, pa čak i da informaciju o mjestu gdje je skončao plati. To dobro znaju prevaranti koji posljednjih mjesec dana uznemiravaju porodice nestalih tražeći od njih nevjerovatne cifre u zamjenu za otkrivanje lokacije grobnice.
Jezivo je bilo slušati iskustvo porodice koja traga za posmrtnim ostacima svog člana, a kojima su očito dobro upućeni i organizovani kriminalci ulivali lažnu nadu da će ih ne samo odvesti do mjesta gdje je pokopan, nego da će im čak oni isporučiti skeletne ostatke, ali tek nakon što im u Tuzlu donesu hiljadu evra. Pa, ovo je nevjerovatno! Ljudi trguju skeletnim ostacima nečijeg djeteta kao da je riječ o robi. Teško je uopšte povjerovati da se neko zdrav, prav, normalan dosjetio takvog "biznisa". To je iz moje perspektive potpuno bolesno.
Koliko čovjek treba biti 'ladan k'o špricer i uporno zvati majku koja je svog sina zadnji put vidjela u septembru 1995. godine, i od tada se na svaki pomen njegovog imena trza nadajući se da je ipak živ?!
Šta da uradi majka kojoj nepoznati glas telefonom opisuje nestalog sina baš onako kako ga se sjeća? Kako da njeno srce ne zadrhti? A na to upravo računaju oni koji su se upustili u ovu prljavu rabotu. S obzirom na to da potraga posredstvom bh. institucija nije dala rezultate, nije ni čudo što su neki već nasjeli na ovu prevaru. Dali su novac, ali lokacija gdje je trebalo da nađu sina, brata, oca nije tačna. I šta im sada preostaje? Ponovo da čekaju.
Možda nekim od prevaranata jeste poznata sudbina vojnika koji u jesen 1995. godine nisu uspjeli da se izvuku iz Vozuće, ali šta su čekali do sada!? Skoro 23 godine im je savjest bila mirna, a sada su odlučili da je olakšaju, ali za debele pare. Teško da je ovdje riječ o pranju savjesti. Prije će biti da je ovo prilika pojedincima, a nažalost možda i organizovanim grupama, da se zaradi na tuđoj muci bez razmišljanja o posljedicama.
Mislim da ima dovoljno materijala za istražne organe da se pozabave ovom pojavom. Za početak imaju brojeve telefona sa kojih su porodice nestalih dobijale pozive. Vjerujem da se klupko može brzo razmotati.
Traženje nestalih je osjetljiva tema u BiH. Politika, nažalost, a ne struka i nauka rukovodi procesima potrage, identifikacije. Dok god bude tako, porodice se nemaju čemu nadati, osim da će i dalje biti lak plijen za kriminalce kojima ništa nije sveto, pa ni nečije kosti koje dvije decenije čekaju da budu dostojno sahranjene.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.