Revizorski izvještaj o poslovanju "Željeznica RS" samo je potvrda onoga o čemu se priča već godinama. Sistem je još malo pa pred kolapsom i bez ozbiljnih intervencija, sveobuhvatne reorganizacije, smanjenja broja zaposlenih i ogromnih investicija pitanje je vremena kada će vozovi stati.
I ono malo vozova što "puzi" po šinama u RS, tu je zahvaljujući sredstvima iz budžeta koja su taman tolika da sistem željezničkog saobraćaja kako-tako održavaju u životu. O nekom razvoju i konkurentnosti sa zemljama iz EU, pa i iz bližeg regiona, nema ni govora, jer činjenica je da u željeznički saobraćaj ozbiljno nije ulagano najmanje u posljednjih trideset godina što pokazuju i podaci o brzini kretanja vozova u RS u poređenju sa onima iz EU, koji su pet puta brži.
Slična situacija je i sa željeznicama u regionu, u nekim zemljama možda i gora, ali to ne može i ne treba da bude opravdanje za letargiju i iščekivanje čuda kako bi se neke stvari promijenile na bolje. Uz malo, prije svega političke volje i dosljednosti u idejama, sistem se može postaviti na zdrave osnove sa perspektivom razvoja. Ako ništa, potrebno je barem pokušati.
Šta je sa najavama i idejama o razdvajanju operacija, odnosno željezničke infrastrukture od poslova prevoza? Dokle se stiglo sa osnivanjem zajedničke željezničke kompanije "Kargo 10", kojoj su još 2010. godine pristupile sve zemlje bivše Jugloslavije i koja je predstavljena kao slamka spasa za balkanske željeznice.
Možda odgovori na ova pitanja nude barem dio rješenja kada je u pitanju željeznički saobraćaj i što se prije krene u nekom od ova dva pravca biće bezbolnije. U suprotnom, kumulativni gubitak "Željeznica RS" od preko 200 miliona KM opasno se približava ukupnoj vrijednosti kapitala, ako uopšte znaju koliki im je taj kapital.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.