Internet

Fallout 3: Oblivion u postapokaliptičnom izdanju

Fallout 3: Oblivion u postapokaliptičnom izdanju
Fallout 3: Oblivion u postapokaliptičnom izdanju

Započet od strane Interplay studija, kultni serijal Fallout nakon mnogo godina konačno je dobio nastavak. Sa novim razvojnim timom, poznatim po serijalu Elder Scrolls, Fallout 3 je dobio drugačiju prezentaciju, gameplay i lokaciju.

Bethesda je igru razvila na engineu korišćenom u Oblivionu, a igra je rađena kao FPS/RPG iz prvog lica umjesto RPG-a sa taktičkom borbom i izometričnim pogledom u 2D originalu. Dugo očekivan, Fallout 3 je podigao mnogo prašine, sakupljajući pohvale od strane kritike, dok ljubitelji serijala žale za propuštenom prilikom da po duhu, karakteru i stvarnom osjećaju slobode igra bude bliža Interplayovim igrama.

Igru započinjete prilično neuobičajeno, prisustvujući sopstvenom rođenju i smrti svoje majke. Odrastajući u ogromnom nuklearnom skloništu nazvanom Vault 101, jedan ste od srećnika koji nije morao da se suoči sa posljedicama apokalipse koja je zadesila spoljašnji svijet, pretvarajući ga u ruševine pune radijacijom i virusima mutiranim ljudima i životinjama.

Međutim, vaš život se iz korijena mijenja kada pođete u potragu za ocem, koji je iznenada napustio sklonište pod sumnjivim okolnostima. U ovom nezaštićenom svijetu počinje vaša avantura, koja će uskoro otkriti da mapa djeluje prilično skučeno jer pokriva ne tako veliku geografsku lokaciju - nedostaju joj širina i više velikih gradova.

Vidi se da je razvojni tim pokušao da na ovako maloj površini smjesti što više manjih lokacija, ali sama činjenica da cijelu mapu lako možete da prepješačite za kratko vrijeme ne ostavlja mjesta razmišljanjima o tome kako učestvujete u pustolovini epskih razmjera.

Za razliku od prethodnih igara iz serijala, ne stiče se utisak da je mnogo bitno kojim tonom s nekim razgovarate. Nemate osjećaj da će da vam odleti glava s ramena ako razljutite pogrešne ljude, već različite opcije u konverzaciji služe za biranje prihvatanja ili odbijanja veoma direktno postavljenih zadataka. Osjećaj nedostatka duha likova sa kojima imate interakciju baš odavde i potiče, jer nemate priliku da na svojoj koži osjetite koliko je opasno drsko odgovoriti moćnom i sujetnom NPC-u.

Nasljedstvo od Obliviona očigledno je na svakom koraku: slični meniji, isti način fokusiranja na NPC-a s kim započinjete razgovor, ugao kamere kada pređete na nesrećni pogled iz trećeg lica, koji jedva da vam dozvoljava da pređete nekoliko koraka prije nego što udarite i zastanete kod prvog ćoška, pa i nestajanje NPC-ova pred vratima gdje počinje učitavanje unutrašnjosti prostorije, plastičan i ukočen izgled NPC-ova koji na uskim prolazima blokiraju jedni drugima put besomučno koračajući u mjestu nakon sudara. I pored znatnih vizuelnih izmena, ovo je Oblivion prerušen u postapokaliptičnu budućnost, naoružan futurističkim oružjem i začinjen odličnim SPECIAL sistemom kreacije lika korišćenim u prethodnim nastavcima. 

I pored očiglednih problema sa kojima se igra suočava birajući da implementira RPG sistem u FPS okruženje, sama akcija i misije u kojima učestvujete mogu da budu veoma zabavne.

Najveće razočarenje je nedostatak crnog humora koji je pratio Fallout i Fallout 2 i nedovoljno razvijena glavna priča. Interesantniji, karakterističniji i življi karakteri sigurno bi doprinijeli da fanovi serijala zaborave na promjenu žanra i jednostavno se prepuste avanturi.

Ovo je odlična igra koja, nažalost, iako se sa poštovanjem odnosi prema korijenima iz kojih vuče inspiraciju i istoriju, nema ni njihov duh ni kompleksnost. Nesumnjivo da će u njoj najviše uživati oni koji su propustili prethodne nastavke i ljubitelji akcionih avantura.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije