Demobilisani borci iz okoline Tuzle u petak su pješke došli u Sarajevo da potraže spas jer već dva mjeseca ne primaju pomoć od 150 KM.

Tog dana od 10 do 12 časova trajao je štrajk u svim institucijama koje se finansiraju iz federalnog budžeta zbog najavljenog smanjivanja plata. Uštede koje zahtijeva Međunarodni monetarni fond (MMF) da bi BiH odobrili stend baj aranžman nisu bile ni na kraj pameti dvojici ljudi koji su došli da traže svojih 150 KM jer su im djeca bolesna i gladna. Oni traže mjesečna primanja koja su za administraciju u štrajku 10 odsto od plate ili pola toplog obroka. Čelnici udruženja demobilisanih i poginulih boraca ili ratnih vojnih invalida u Federaciji BiH nisu bili podrška dvojici Tuzlaka jer su se sami odlučili na ovaj očajnički korak. Predstavnici ovih udruženja odlučnog izraza lica, potkovani raznim zakonskim odredbama već danima poziraju pred kamerama i u salama parlamenta prijete demonstracijama ukoliko uštede budu išle preko njihovih leđa.
Niko iz federalne vlade, parlamenta ili stranaka koje učestvuju u vlasti, pa i opoziciji, nije objasnio ljudima šta gube ukoliko se ne ispune uslovi MMF-a. Penzije u FBiH već su upitne, invalidi sa stepenom invalidnosti ispod 90 odsto izgubili su naknade, nezaposleni ne mogu računati ni na kakvu pomoć, poticaji za poljoprivredu se ne isplaćuju, a jedino se zna da će udruženja koja su već organizovala štrajkove imati svoje naknade. Vlada FBiH sa novim premijerom na čelu donijela je odluku koju ni njihovi ministri ne tumače na isti način, pa će kresanja biti, ali i neće. To je poruka koju su poslali čelnicima udruženja da ih više ne bi vidjeli u velikom broju pred zgradom Vlade. Prema svim procjenama Federaciji BiH prijeti bankrot ukoliko ne bude aranžmana sa MMF-om, a to će za sobom povući i neke druge negativne posljedice jer će BiH sa svim svojim dijelovima ostati bez kredita međunarodnih finansijskih institucija.
Zbog boraca su u FBiH mnogi gubili i dobijali na izborima. SDP BiH je "pao" na boračkom zakonu tadašnje resorne ministrice Suade Hadžović, koja je predložila zakon za uvođenje reda, sa jedinstvenim fondom i ujednačenim naknadama. Ministrica je tada ostala na vjetrometini napadana i od članica Alijanse i tada opozicione SDA. Borački zakon bio je razlog i da ministar SDA Ibrahim Nadarević podnese ostavku, a njegov nasljednik Zahid Crnkić, nekada i sam čelnik jednog udruženja, otvoreno je rekao da im se neće suprotstavljati jer su jako dobro organizovani. Tako su, popuštajući pred udruženjima, troškovi u budžetu sa osam porasli na više od 300 miliona KM, a da se ni ne zna tačno ko ima pravo na ovu pomoć jer je koriste i članovi parlamenta sa platama od oko 5.000 KM. Revizija je na čekanju godinama, borci prijete jer se nisu za takvu državu borili, dok stranke zbog izbornih kampanja svake druge godine nemaju hrabrosti da ovu oblast urede jer će biti kažnjeni kao i svi do sada. I jednima i drugima ovakav pakt o nenapadanju odgovara, ali će taoci ovog dogovora biti sve ostale kategorije stanovništva kojima će, kao i dvojici Tuzlaka, jednog dana dozlogrditi i pokucaće na vrata Vlade koja budžet ne dijeli prema planu, nego prema snazi budžetskih korisnika.