Smitov san

Sarajevska politička čaršija može da bude zadovoljna. Ponovo su dobili potvrdu da mogu i dalje da računaju na Krisa Smita, američkog kongresmena, koji se na kraju dvodnevne posjete BiH, za razliku od ostalih kolega iz delegacije, založio za ukidanje entitetskog glasanja u parlamentu BiH, rekavši da Dejton nije napravljen da traje vječno, ohrabrujući lokalne političare da krenu prema neophodnoj izmjeni Ustava.

"Nigdje u svijetu nisam vidio niti čuo da jedna četvrtina poslanika blokira donošenje zakona", začuđeno je izjavio iskusni parlamentarac Smit i spokojno odletio nazad u Nju Džerzi ili Virdžiniju, ko bi znao gdje više živi taj nesuđeni pedesetšestogodišnji demokrata, koji je, usput rečeno, u politiku ušao prije trideset godina iz porodične prodavnice sportske opreme nakon što je vanredno završio Trenton Stejt koledž.

Razočaran u Demokratsku stranku, republikanac je postao tamo negdje krajem sedamdesetih kako bi lakše izborio mjesto u Kongres. Od značajnijih priznanja koje je dobio tokom dosadašnje karijere izdvajaju se dva - dobitnik je najvišeg odlikovanja američkih izviđača i nagrade Islamske zajednice "Srebrenica 1995", koju je dobio u julu 2007. godine.

Kris Smit predstavlja jako ime bošnjačke lobističke grupe, odnosno kopredsjedavajući je Kluba prijatelja BiH u Kongresu, voli da daje intervjue islamskim portalima u kojima redovito objašnjava kako se "od prvih dana agresije borio za ukidanje embarga na isporuku oružja BiH i Hrvatskoj, te pozivao svijet na vojnu intervenciju protiv Srbije". Već godinama Smit se otvoreno zalaže za razlaganje dejtonske BiH, tvrdeći da su strukture koje su stvorene u Dejtonu napravljene kako bi se rat zaustavio.

"To se sada mora promijeniti. Mi možemo pomoći u tom procesu, a vaši političari moraju naći zajednički dogovor o promjenama koje su nužne", smatra Smit.

I sasvim je u redu da kongresmen Smit podržava i promoviše ciljeve bošnjačke politike, bez ustezanja ili lažnog filozofiranja. Ništa tu nije sporno, pa čak ni jednoglasan zajednički zahtjev sa sarajevskim političkim frontom za ukidanje entitetskog glasanja.

I to uopšte nije neka nova inicijativa već je konstanta bošnjačke politike koja je jednu vrste kulminacije dostigla krajem prošle godine u Parlamentarnoj skupštini Savjeta Evrope u Strazburu, kada je usvojena Rezolucija o BiH kojom se, između ostalog, od ovdašnjih vlasti traži da reformiraju entitetsko glasanje, te da se ukinu odredbe Ustava o izboru članova Predsjedništva i Doma naroda BiH.

Kad smo već kod te sjednice u Strazburu sjeća li se još onog legendarnog ratnog pokliča koji je izgovorio Haris Silajdžić na toj istoj sjednici Skupštine u govoru (koji naravno nije bio usaglašen u Predsjedništvu BiH) o upotrebi entitetskog glasanja na primjeru Zakona o državljanstvu BiH.

"Ovo, dame i gospodo, je genocid i etničko čišćenje drugim sredstvima. Ovaj plan poziva na eliminaciju na papiru onih koji nisu mogli biti fizički eliminisani. Oružje koje se koristi je entitetsko glasanje", izgovorio je tada Silajdžić pozivajući "da se identifikuju krivci u BiH, te da ih proglase odgovornim i naravno sankcionišu". (Zvuči li danas ovo veoma poznato kao stav jednog drugog bošnjačkog lidera izrečenog na posljednjoj sjednici PIC-a?).

Prema tome, situacija u kojoj se godinama nalazi BiH je veoma prosta i rješenje je veoma jednostavno. BiH će postati normalna država onog trenutka kada u parlamentu bude ukinuto entitetsko glasanje. Tako smatraju bošnjački lideri, kojima se po ovom pitanju uglavnom pridruže i Hrvati nezadovoljni činjenicom da isti princip ne mogu koristiti u Federaciji BiH. Tako smatra Kris Smit. Tako donekle gledaju na stvar i poslanici u Savjetu Evrope.

Ali tako to ne doživljavaju srpski političari. Za njih je pitanje entitetskog glasanja garancija ravnopravnosti Republike Srpske i Federacije BiH u državnom parlamentu. I zašto bi sada Republika Srpska trebalo da se odrekne mogućnosti da se poštuje i njen stav prilikom donošenja zakona?

I sad se ovdje ponovo vraćamo na osnovnu vrijednost samog Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je potpisan onog trenutka kada su Srbi u Republici dobili međunarodne garancije da neće biti preglasavani u parlamentu BiH. Na kraju treba li podsjećati na šta je ličio 1991. godine parlament te nesrećne Republike prije nego što su ga napustili srpski poslanici i time svoj legitimitet dobijen na izborima prenijeli na Skupštinu srpskog naroda. Nisu li upravo "demokratski procesi" kojima su prostom većinom brisana gotovo sva prava Srba u tadašnjem parlamentu bili uvod u krvavi trogodišnji rat?

Tačno je, a i sasvim normalno da događaje s početka devedesetih niko od pripadnika Bošnjaka, Srba i Hrvata neće nikada doživljavati na isti način, niti će se sa današnje distance političari, istoričari ili analitičari moći složiti oko razloga zašto je došlo do sukoba i kakav je bio karakter rata. Stavovi su više nego jasni. Takve ih treba prihvatiti i ne nametati drugima svoje stavove.

Ali upravo zbog toga trebalo bi da bude svima jasno zašto je bitno entitetsko glasanje za Republiku Srpsku. Za Srbe u BiH. I zašto je takav vid zaštite nacionalnog interesa ugrađen u državni parlament?

Znaju to veoma dobro i u sarajevskoj političkoj kuhinji, te je zbog toga priča o ukidanju entitetskog glasanja uglavnom zamaskirana tvrdnjama kako antidržavni elementi koji dolaze iz Republike Srpske u stvari zloupotrebljavaju tu ustavnu mogućnost kako bi oslabili državu i time onemogućili njenu evropsku perspektivu. Nebitni su povodi zašto to u stvari rade ti antidržavni elementi. Niko ne postavlja logično pitanje zašto bi bio interes Republici Srpskoj da blokira evropski put BiH?

Ali da ne dužim. Problem je što sarajevski politički centri moći, bez obzira iz koje partije dolazili, Tihićeve SDA, Lagumdžijinih socijaldemokrata ili Harisove SBiH, još nisu prihvatili činjenicu da Republika Srpska nije manji dio BiH, kako to vole reći, već ravnopravan, jednako vrijedan dio koji zajedno sa Federacijom daje državotvornost. Dokaz za ovu tvrdnju je i prošlosedmični prijedlog ustava BiH koji je prezentovao SDP, a koji se od prijedloga SDA i SBiH razlikuje samo u mjestima gdje se nalaze tačka i zarez.

Problem je što takvo Sarajevo sagovornike oko promjene Ustava traži u tipovima poput Krisa Smita, a ne u političarima iz Banjaluke i što su gotovo ubijeđeni da će neko iz Vašingtona ili Brisela kad-tad natjerati predstavnike iz Republike Srpske da se odreknu entitetskog glasanja.

Ali neće. Na kraju i da pitanje ukidanja entitetskog glasanja dođe na dnevni red u parlamentu BiH, o njemu se odlučuje entitetskim glasanjem. I kako dalje...