Jesu li Hrvati kreteni?

Samo dan nakon što je, iz usta ministra financija Ivana Šukera, objavljeno da Hrvatska srlja u bankrot, Ivo Sanader je rekao da se povlači iz politike.

Ili ovako: umro je drug Ivo Sanader. To je u srijedu 1. jula u Banskim dvorima u 14 sati saopćila Vlada Republike Hrvatske nakon sjednice (koja je večer prije završila na pas mater) Centralnog komiteta Hrvatske demokratske zajednice, radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Hrvatske, ali, zanimljivo, baš iz usta druga, inače 56-godišnjeg vitalnog Ive Sanadera, šefa Vlade i HDZ-a. Sahrana druga Ive će se održati na saboru HDZ-a, 20. rođendan stranke, u subotu 4. jula u zagrebačkoj Areni pred više od 10.000 fanova ili sudionicima tih karmina. Koliko je poznato, Toni Cetinski neće pjevati. Ali, budući da je Sanader katolik očekuje se spektakularno uskrsnuće. Neki, pak, dvoje. Jer, inače, vrlo brza i suosjećajna Katolička crkva, kada je njena stranka ljubimica u gabuli, sada znakovito šuti.

Na dan kada je objavljena kolosalna vijest da su znanstvenici Ivan Đikić i Mirko Schmidt otkrili molekulu rasta koja potiče matične stanice na stvaranje zrelih i funkcionalnih neurona u mozgu, a mogli bi poslužiti kod liječenja oštećenja mozga, Hrvati su si postavili krucijalno pitanje: jesmo li mi, svi skupa, ipak kreteni? Idioti najgore vrste?

Građani su bijesni. Čak i saborski zastupnici, kao što piše Dragutin Lesar na svojem blogu, vele da je Ivo Sanader "otišao kao pizda"!

Ali, nažalost, nije otišao. U pravu je ratni zločinac Branimir Glavaš koji veli da bi, za vlast, Sanader prodao i vlastitu majku. Bit će to, neko vrijeme, Vlada i HDZ na daljinskom upravljaču. Sanader postavlja (iako će Stjepan Mesić sada malo uživati pa će, ko fol, krenuti s konzultacijama unutar parlamenta) ženu iz sjene, dosadašnju potpredsjednicu i ministricu za branitelje i socijalna pitanja Jadranku Kosor, ženu koja ima već skoro pa zaboravljenu, ali izuzetno tešku političku, svakako, programatsku izjavu: "Kud' Sanader tud' i ja!".

Naime, Jadranka Kosor, koja za posao obavljen u svom resoru zaslužuje mnogo viši ugled no što ga uživa u hrvatskoj javnosti, nema nikakvu političku osobnost.

Ona je doživjela težak poraz na predsjedničkim izborima (protiv Mesića), ona nikada nije sudjelovala u kreiranju stranačke politike, a dio HDZ-a već joj sada, kako se može pročitati na raznim internetskim forumima (kako mi se čini, nekorektno ističe kolega Davor Buktović u "Jutarnjem listu"), spočitava srpsko etničko porijeklo (djevojačko joj je prezime Vlaisavljević).

Zašto Sanader, ipak, ne odlazi? Česta lickanja usnica, treptaj u glasu i kašljucanje, ruka u džepu i premještanje s noge na nogu navodi nas da se s pravom možemo upitati vjeruje li doista u to što govori.

Premijera Ivu Sanadera tijekom oproštajne presice su prikazali u jednom sasvim novom svjetlu i pod veliki upitnik doveli sve ono što je premijer tako nervozno pokušavao prikazati hrvatskoj javnosti, istaknula je u svojoj analizi Ljiljana Buhač, stručnjakinja za neverbalnu komunikaciju. Napominje kako je Sanader u svom obraćanju stalno o sudbini stranke govorio u JA licu, tako da je upitno misli li doista otići s političke scene kao što je najavio. Ljiljana Buhač uvjerena je kako će Sanader i dalje vladati iz sjene, a vrlo je upitna i njegova tvrdnja da neće ući u utrku za predsjednika.

Upozorila je kako je Sanaderov nastup pred hrvatskom javnošću odavao iznimno velike i za premijera neuobičajene znakove nervoze. S druge pak strane, povećala se njegova doza agresije prema novinarima kada su od njega zahtijevali neke konkretne odgovore.

U analizi se pokazalo kako se Ivo Sanader ponovno pokazao iznimno mudrim kada je u pitanju odjevni stil. Odabrao je odijelo plavih tonova koje svjedoči o moći, slično onome koje je odabrao i Nixon kada je odlazio s političke scene. Time je poručio da je i dalje moćan, da će i dalje biti ovdje, prisutan na hrvatskoj političkoj sceni.

Bio je to jedan sasvim drugi čovjek od onog kojeg poznajemo. Nastup je bio lišen samouvjerljivosti i prepun nervoze. Osim toga, grčevito se držao govornice. Ona mu je bila oslonac.

Ali zašto odlazi, pitaju se svi? Sanader je kazao: "Stranka je na nekim sjednicama predložila da se izmijeni Statut i uvede funkcija počasnog predsjednika HDZ-a koji će imati pravo glasa na svim sjednicama. Ja sam to prihvatio i mislim da će to biti jedan znak da ja odlazim iz politike, ali politika neće otići iz mene". To je još jedna proturječnost: odlazi iz politike, ali ostavlja sebi mjesto u politici, po nazivu počasno, po suštini sudioničko.

Zatim ovo: "Glavni tajnik Ivan Jarnjak podnio je ostavku i na to je mjesto izabran Branko Bačić, a uvodimo mjesto potpredsjednika HDZ-a. Također je odlučeno da zamjenik predsjednika HDZ-a bude dr Milinović, a potpredsjednici stranke Čobanković, Kalmeta, Hebrang, Šeks, Jarnjak i Šuker". Stranačka struktura govori da to, poslije Sanadera, jest opasno skretanje udesno, da se HDZ vraća prema devedesetima (navedeni su ljudi čista HDZ-ovska desnica).

Da zaključim: Svojom je ostavkom hrvatski premijer dokazao da je na djelu kukavičluk, ali i institucionalna politička korupcija. Sanader je doveo zemlju do blokade pregovora s Europskom unijom, uništio je gospodarstvo, osiromašio društvo, zatrovao političku scenu, poticao je i štitio korupciju, hrabrio organizirani kriminal, omogućio sumnjivo bogaćenje suradnika - kao i vlastito - a sada je procijenio da je najbolje vrijeme da ode. Da pobjegne, dok još stigne. Da, ali. Do kuda? I, do kada?