Kolumne

Dijalog bez dijaloga

Nedavno je ministar pravde RS Džerald Selman posjetio Visoki sudski i tužilački savjet (VSTS).

 Predsjednik VSTS je povodom toga javno izrazio zadovoljstvo posjetom i istakao kako "to treba da bude model za saradnju sa svim drugim institucijama izvršne vlasti u BiH". Dan-dva nakon toga ministar Selman je oštro kritikovao VSTS zbog sprečavanja da u razgovorima o strukturalnom dijalogu učestvuju sudije i tužioci.

Ova ironija od protokolarnih saopštenja je samo mali primjer obmanjivanja i samoobmanjivanja. Niti ima dijaloga izvršne i sudske vlasti, niti odnosi ministra Selmana sa VSTS mogu biti primjer saradnje. Da je saradnje bilo ne bi parlament RS pokrenuo nekoliko vrlo krupnih strukturalnih pravosudnih pitanja, niti bi bilo priče o strukturalnom dijalogu. I ne samo da nema konstruktivnog dijaloga na relaciji sudska i izvršna vlast, nego nema ni javno objavljene platforme koju će u strukturalnom dijalogu zastupati VSTS!

Nije mi namjera da se bavim protokolarnim izjavama i njihovim kontekstom. Namjera mi je da se osvrnem na odnos izvršne i sudske vlasti kao ozbiljan strukturalni problem koji zaslužuje da bude razmatran u okviru strukturalnog dijaloga kao važno pitanje konfiguracije pravosudnog sistema u budućnosti.

Pravosudni sistem je dugo vremena izložen oštroj kritici vladajućih politika. Dugo vremena se osporavaju rezultati reforme i iznose teze da je reforma bila neuspješna. Konstantno osporavanje rezultata reforme vodi produbljivanju nepovjerenja u pravosudni sistem. Odsustvo konstruktivnog javnog dijaloga sa izvršnom vlašću (ministarstvima pravde) produbljuje tenzije između pravosuđa i politike. Izvršna vlast ima važnu ulogu u organizaciji pravosudne uprave i ključnu ulogu u finansiranju pravosuđa i kreiranju pravosudnog budžeta. Podijeljene nadležnosti uključuju i podijeljenu odgovornost, zbog čega ministri pravde treba da dobiju aktivnu partnersku ulogu u procesima reforme.

Odgovornost pravosudnog sistema i VSTS je ključna tačka nerazumijevanja na relaciji pravosuđe - izvršna vlast. (Ne)odgovornost pravosuđa druge dvije vlasti vrlo često koriste u političkom diskursu kao ozbiljan strukturalni problem. VSTS nije učinio ništa da ovaj kontroverzni odnos bude razjašnjen u javnom dijalogu i unaprijeđen u mjeri koja će učvrstiti povjerenje u sistem i doprinijeti autoritetu institucija.

Predsjednici sudova i glavni tužioci su danas izvan sistema odgovornosti za vršenje upravnih ovlaštenja. Iako je u njihovoj nadležnosti upravljanje institucijama, način trošenja budžetskih sredstava, organizacija procesa rada i upravljanje administrativnim resursima, na njihov izbor izvršna vlast nema nikakav uticaj

Percepcija nekih sudskih odluka (posebno Suda BiH!) otvara mnoga kontroverzna pitanja kao što su: vladavina prava, pristup pravdi, jednakost u postupanju, pravo komentarisanja nepravosnažnih sudskih odluka, osporavanje kredibiliteta sudija (klevete i uvrede), neprimjeren pritisak na sudije i pravosudni sistem, odnos medija i pravosuđa... Postoje ozbiljne indicije da pravosuđe sve više postaje faktor kulturološkog rizika. Ovaj problem predstavlja ozbiljnu prepreku na putu izgradnje vladavine prava i povjerenja u pravosuđe.

I VSTS i izvršna vlast moraju imati interes da se pravosudni sistem razvija i da dobro funkcioniše. Dobro funkcionisanje sistema moguće je ako institucijama upravljaju najbolji kadrovi i ako je uspostavljen sistem njihove odgovornosti. Nažalost, predsjednici sudova i glavni tužioci su danas izvan sistema odgovornosti za vršenje upravnih ovlaštenja. Iako je u njihovoj nadležnosti upravljanje institucijama, način trošenja budžetskih sredstava, organizacija procesa rada i upravljanje administrativnim resursima, na njihov izbor izvršna vlast nema nikakav uticaj. Iako ih bira na upravljačke pozicije, VSTS takođe nema mogućnost da ih razriješi prije isteka mandata zbog loših rezultata u upravljanju institucijama jer u zakonu ne postoje pravila i mehanizmi za ovu vrstu odgovornosti. Sudije i tužioci, takođe, nisu u mogućnosti da utiču na organizaciju procesa u kojima su ključni učesnici.

Pitanje odgovornosti za upravljanje pravosudnim institucijama je od izuzetne važnosti i zahtijeva hitna rješenja. Potrebno je svestrano razmotriti pitanje da li izvršna vlast u ovom segmentu treba imati neke ingerencije.

Da postoji bilo kakav dijalog sudske i izvršne vlasti, ova pitanja bi odavno bila na dnevnom redu. Nesposobnost da budu identifikovani problemi i o njima razgovarano ne ulijeva nadu da će strukturalni dijalog rezultirati brzim i dobrim rješenjima. Nekompetentni uvijek čekaju da probleme riješi neko drugi. Takvih primjera u ovoj zemlji ima napretek.

(Autor je sudija Suda BiH)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije