Kolumne

Hrvati između Srbistana i mini-džamahirije

Dr Franjo Tuđman neće biti zadovoljan. Sve je on točno predvidio, ali ispalo je suprotno od onoga što je htio. Ako je, ležeći ispod kose tombe na Mirogoju, primio vijest da je Ured visokog predstavnika međunarodne zajednice u Sarajevu o "suspenziji odluka Centralne izborne komisije koje se odnose na validnost Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine", bilo mu je jasno što se dogodilo i kakav je fatalan obrat nastupio.

 To će biti chiaro svima koji u Bosni žive, te gotovo nikome drugome, ne računajući malobrojne diplomate i ustavne stručnjake.

Visoki predstavnik u Sarjevu austrijski je diplomat i državni činovnik dr Valentin Inzko. Nekoć dobar Sanaderov prijatelj, on tečno govori hrvatski, ali njegove odluke ne determiniraju nekakvi regionalni obziri i interesi, nego volja "međunarodne zajednice", a to znači nadasve - State Department. Nitko drugi ne bi ga mogao navesti da tako egzercira moć koju, zapravo, nema, pa da "suspendira odluke Centralne izborne komisije sa sjednice od 24. ožujka". Ova birokratska formulacija njegova fermana znači da se anulira ocjena o neregularnosti izbora predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH, što je u Sarajevu formirana bez privole predstavnika većinskih hrvatskih stranaka, dakle, bez dva bosanskohercegovačka HDZ-a, koji su na proteklim izborima dobili oko šezdeset posto glasova Hrvata, a poslije toga potpisali dogovor o zajedničkom političkom nastupu.

Na tim izborima, relativni pobjednik u bošnjačko-hrvatskom entitetu (dakle, Federaciji BiH), bio je bosanski SDP dr Zlatka Lagumdžije. On je, doduše, dobio samo oko 37 posto bošnjačkih glasova, ali je zatim formirao koaliciju sa SDA, "nacionalističkom" ili "postnacionalističkom" strankom pokojnog Alije Izetbegovića. Onda su poduzeli da skupa naprave Vladu bez hadezeovaca. Među Hrvatima našli su kao partnere dvije beznačajne strančice; jednu drže zloglasni lokalni prekogranični trgovci mesom, a drugu, lažni ustaše iz jednog lokalnog HSP-a. Matematički, to je bilo dovoljno da se stvori Vlada, pod uvjetom da je potvrdi Dom naroda, sastavljen s uravnoteženim brojem zastupnika tri nacionalna korpusa.

Hrvati su pokušali opstruirati formiranje Vlade, pa nisu konstituirali svoje županijske delegacije u Domu naroda, "gornjem domu" koji mora potvrditi sve odluke zastupničkih tijela. A kako je Vlada počela djelovati bez te potvrde, izabravši predsjednika i potpredsjednika, Centralna izborna komisija (koja ovdje ima ustavni kapacitet poput ustavnog suda u manje kompliciranom državnom uređenju) proglasila je stoga (na sjednici 24. ožujka) imenovanje neregularnim. No, tada se umiješao međunarodni nadfaktor, visoki predstavnik, pa donio dalekosežnu odluku (koliko god ona "privremena" bila) da se to ima zanemariti, pa prema tome, premijer ostaje, Vlada vlada, a Hrvati i Dom naroda mogu se frigati...

Srbi su se sa Bošnjacima i Hrvatima raskusurali tako da sad sjede iza svoje prilično čvrste entitetske granice, koju garantiraju velike sile što su potpisale Daytonski sporazum, ali Hrvati kao jedinu garanciju "konstitutivne" ravnopravnosti imaju taj zaštitni mehanizam "senatskog veta", odnosno suglasnosti u Domu naroda. Kad to otkloniš, dolazi do majorizacije po logici neproporcionalnosti stanovništva i manje zastupljenosti u "donjem domu" parlamenta. To se zatim prenosi na sve institucije - državnu upravu, javna poduzeća, ukratko, na sve što izlazi iz okvira lokalne samouprave. Zakonomjerno, manji narod pretvara se u manjinu. Za Hrvate, koji su ionako jednom nogom u Hrvatskoj, opciju ostanka u najzaostalijoj državi Europe time postaje još manje atraktivnom. Kako će na temelju dvojnog državljanstva ionako svi uskoro doći do putovnice EU, na kameniti će zavičaj uskoro realno gledati kao na lokaciju prikladno jedino za vikendicu u "starom kraju".

No, to nije kraj ove strašno zapletene priče, nego tek njen početak. Budući da su Bošnjaci bez njih formirali federalnu vladu, Hrvati su u Mostaru sa Srbima iz Banjaluke postigli dogovor da zajednički formiraju vladu BiH bez većinskih bošnjačkih stranaka SDP-a i SDA. Kao partneri nameću im se Haris Silajdžić (koji je propao na izborima) i Fahro Radončić (koji nije uspio pobijediti Bakira Izetbegovića na izborima za Predsjedništvo). Oba lika su politički ekstremisti, ali taj njihov ekstremizam skopčan s nedostatkom političke moći, čini ih prilično bezopasnim i prikladnim za koaliranje. Sasvim je sigurno da nitko u Bosni ne mrzi Lagumdžiju kao Silajdžić, pa se ovdje za nj može naći vrlo prikladan angažman. Ovakvu vladu BiH, Dom naroda BiH neće nikad prihvatiti - pa što? Ako je visoki predstavnik potvrdi, Hrvati će neizravno legalizirati odluku da ih se minorizira, pa će cijela stvar završiti upravo onako kako se čini da su stvari i krenule - Bosna će se rekonfigurirarti u dva entiteta, u jedan srpski i drugi bošnjački. Hrvati će imati tri hercegovačke općina u jednom i jednu, posavsku, u drugom. Glavni grad bit će im u političkom pogledu Banjaluka (znači, ostvarit će se na ironičan način i Pavelićeva zamisao), a ekonomski - Sarajevo. Ministar trgovine bit će Lijan-paša Hersegzade.

Strukturno, sve će biti upravo onako kako je to Tuđman zasnovao - njegova ideja podjele Bosne ostvaruje se, jedino što je faustovska šala ubačena u epilog: ne dijele je sa Srbima Hrvati, nego će Hrvati iz nje biti praktično istisnuti. To je posve logična posljedica Franjina djelovanja - Hrvate u Bosni on je lišio autentičnog vodstva, pa ondje nitko nije bio kadar stvari voditi poput Dodika, koji je politički kredibilitet stekao u opoziciji Miloševiću.

Kad je Bosna podijeljena u Daytonu, prevelik dio ostavljen je srpskom entitetu - trećina stanovništva dobila je polovicu teritorija. Druga je polovica za Bošnjake premalena: "Ne možemo se mi stisnuti na četvrtini", objasnio je Bakir Izetbegović neki dan na televiziji zašto je propao dogovor s Hrvatima. Valjda je njihovu stvar pogurala Turska, koja nije osporavala intervenciju u Libiji. Umjereni muslimani stoga mogu računati na podršku na Balkanu, koji State Department time priznaje kao tursku legitimnu zonu interesa. Putin se u Beogradu sastao sa Dodikom. A Hrvati imaju Inzka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije