Dva su velika, ključna događaja pred nama koja će definisati dalje odnose u ovom našem regionu, pogotovo u BiH. Hrvatska za dvije sedmice postaje članica Evropske unije sa jedne strane, a sa druge Srbija i Kosovo su odlučni da implementiraju briselski dogovor.
Sve to daje nadu da i na ovim prostorima politiku nerazumijevanja, konflikata i svađa polako zamjenjuje normalnija i civilizovanija priča o saradnji, zajedničkim interesima i cilju koji, htjeli to neki priznati ili ne, vodi u Brisel. A da sve ide sporo - ide, pogotovo u BiH, skoro nikako. I BBC je u svojoj reportaži emitovanoj početkom sedmice naveo da "BiH nikad nije bila podjeljenija" od rata pa ovamo, optužujući indirektno lidere da zbog političkog autizma ne rješavaju životne probleme građana. Tačno. U BiH je sve podijeljeno i svi za takvo stanje okrivljuju nekog drugog.
Bošnjački lideri okrivljuju srpske političare da provode politiku urušavanja države, a hrvatske predstavnike da svaku priliku koriste da uglave treći entitet.
Sa druge strane, Srbi u svemu vide upornu politiku unitarizacije, koja se sa političkih tema posljednjih mjeseci preselila u tehnička pitanja koja zagorčavaju život građanima. Upravo je takvo pitanje već sada legendarnog JMBG, ili najnoviji nesporazum u vezi sa ugovorom o granici sa Hrvatskom, koji je parafiran bez predstavnika Republike Srpske. Zašto? Sarajevu je kriva Banjaluka i obrnuto.
Sve je postalo gola dnevna politika u kojoj nema dogovora, već se traže nekakva prelazna rješenja. Sve te zajedničke institucije postaju samo privremene, niko ništa ne želi, niti može da donose odluku, pruzme odgovornost jer ne postoji politička saglasnost baš ni o čemu.
Svaki rad, trud, biznis, život uopšte, polako postaju svakim danom sve besmisleniji jer se ljudi opravdano pitaju - a kuda ovo sve vodi? To je ključno pitanje na koje bi politički lideri trebalo da imaju odgovor danas, jer niko sa sigurnošću ne može znati šta može biti sutra.
Treba vjerovati, u najboljem slučaju, u nove izbore. Ali kako izdržati još jedno ljeto i godinu dana do izbora bez ikakvog dogovora, pomaka, nečega što će vratiti malo optimizma, živosti u ovo depresivno društvo? Sve se izgleda i vrti oko tih izbora pa je poranila i predizborna kampanja.
Treba vjerovati, u najboljem slučaju, u nove izbore. Ali kako izdržati još jedno ljeto i godinu dana do izbora
Danas se sa sigurnošću može konstatovati da "šestorka" na državnom nivou više ne postoji. Nije se ubijala od posla ni dok je postojala, ali sad je bar zvanično.
I Fahrudin Radončić, koji je tako optimistično prije nekoliko mjeseci uletio u famoznu "šestorku", priznaje da se od nje, ovakve kakva je sada, ne može ništa očekivati te da ozbiljno razmišlja da izađe iz te igranke. Radončić je shvatio da, ukoliko SBB želi da zadrži rejting koji je imao na prošlim izborima, onda ne može sebi ni stranci koju vodi dozvoliti da dijeli sudbinu SDP-a.
A upravo tu stranku i Zlatka Lagumdžiju veliki dio javnosti u Federaciji i Republici Srpskoj smatra generatorom krize koja je krenula još od pravljenja platforme, izbacivanja HDZ-a iz vlasti pa onda rušenja svega toga i otvaranja institucionalnog rata sa SDA. Sva politika svodi se na iscrpljivanje protivnika ustavno-pravnim sredstvima, a kulminirala je hapšenjem Živka Budimira zbog uzimanja mita za pomilovanja.
Za to vrijeme problemi se samo gomilaju, gomilaju i gomilaju, a niko ih već danas ne želi i neće rješavati, jer su izgleda izbori po procjeni političara suviše blizu.
Nijedan ključni problem baš u vezi sa ulaskom Hrvatske u EU još nije riješen. Već mjesecima privrednici apeluju, pišu, upozoravaju traže od institucija u Sarajevu da konačno definišu kako će i da li će moći izvoziti svoje proizvode u Hrvatsku.
Mirko Šarović se nešto sastajao sa kolegama iz Zagreba, dogovarali su se, predlagali, ali do danas nije nikom ništa jasno kako se ponašati. Tačnije, ne zna se ni da li će se uopšte moći ulaziti u Hrvatsku nakon 1. jula? Vjerovatno hoće, ali i to će biti riješeno u posljednji trenutak.