Ekspertska grupa američkog ambasadora Patrika Muna završila je veći dio posla na prikupljanju prijedloga za ustavnu reformu Federacije BiH. Kako je objavljeno u pojedinim medijima, prikupljen je 181 prijedlog koji bi omogućio efikasniju i jeftiniju Federaciju.
Još da ovdašnji politički lideri pristanu da i usvoje nešto, čitava priča mogla bi imati i prilično srećan kraj. Ali do toga je dug put.
Ovaj u svakom slučaju dobar korak na koji su se odlučili Amerikanci pokazao je da se prijedlozi uglavnom zasnivaju na tome kako pojeftiniti entitet, a manje na njegovoj kantonalnoj i etničkoj prekompoziciji.
Tačnije, samo jedan prijedlog se odnosi na smanjenje broja kantona i to iz ekonomskih, praktičnih razloga, a ne nikako iz etničkih.
Ovim su i idejni tvorci ove inicijative skinuli veliki teret sa sebe jer su od starta negirali mogućnost da će se ići na formiranje trećeg entiteta, a što je bio i jedan od zahtjeva ključnih hrvatskih stranaka u BiH.
Najveća izmjena bi u suštini bila ukidanje Predsjedništva Federacije, tačnije ta institucija bi bila objedinjena kroz funkciju predsjednika Parlamenta FBiH, a potpredsjednici FBiH bi bili predsjednici Zastupničkog i Doma naroda.
Na ove tri funkcije ne bi mogli biti birani predstavnici istih naroda. Ovlaštenja za imenovanje mandatara i ostale protokolarne obaveze predsjednika Federacije preuzeo bi taj budući predsjednik parlamenta...
Kad se bolje analizira, pogotovo s ekonomskog aspekta, ovo i nije loš prijedlog jer bi se ukinuo dio institucije koja danas iz budžeta potroši nekoliko miliona KM.
Čak ni stranke ne bi trebalo nešto da prave probleme oko ovog jer suštinski se ukidaju samo potpredsjedničke funkcije i prebacuju na već postojeće predsjednike domova u Parlamentu. Funkcija predsjednika FBiH faktički ostaje, s tim da je samo ime možda pogrešno interpretirano - predsjednik Parlamenta.
Pored ove preporuke, naviše njih se odnosi na uštede i primanja poslanika, od toga da treba smanjiti broj poslanika u Parlamentu, ograničiti njihova primanja na nivo prosječne plate te ukinuti mogućnost profesionalnig statusa osim za tri rukovodioca.
E ovo bi već mogao biti malo veći problem da ga prihvate političke stranke jer je u igri puno više novca. Bavljenje politikom danas je i te kako unosan posao za poslanike, ne samo na nivou FBiH, već i u zajedničkim institucijama i u Republici Srpskoj, jer im omogućava sigurnu i dobru zaradu i to je bio jedan od glavnih motiva da se uključe u rad pojedine stranke.
Očekivati da će neko u Parlamentu FBiH danas glasati da mu se sutra smanji plata zvuči poprilično optimistično. Da se razumijemo, predlagati da se u bilo kom parlamentu izglasa smanjenje poslaničke plate sa svim primanjima za par hiljada KM je hrabar i potreban potez, ali baš neralan. Ipak nisu to Šveđani pa da im opšti interes bude ispred ličnog.
No dobro. Ekspertska grupa se bavila i prijedlozima kako poboljšati poziciju konstitutivnih naroda u FBiH, tačnije kako poboljšati poziciju Hrvata koji su se godinama žalili na preglasavanje u institucijama vlasti, pogotovo Vladi.
Zbog toga je i predloženo da se promijeni način odlučivanja u Vladi uvođenjem mehanizma nacionalne zaštite, kao što već postoji u Savjetu ministara, pa bi za odluke koje ne idu na potvrdu u parlament trebalo da glasa određeni broj ministara iz svakog naroda. Znači da ne bi bila dovoljna prosta većina da odluka postane važeća, kako je to sada slučaj. Zaštita nacionalnog interesa ostvarivala bi se i kroz Dom naroda.
Ovo su ključni prijedlozi reorganizacije FBiH, naravno ima ih još dosta, od većih ovlaštenja za opštine pa do uvođenja kazni za poslanike ako ne izaberu vlast nakon izbora...
Dosta je dobrih prijedloga i novina, ali se čini da nije riješen ključni problem koji su potencirale hrvatske stranke, a to je da dobiju nekakvu svoju teritorijalno-etničku jedinicu, koja bi imala zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast, ma koliko to podsjećalo na toliko spominjani treći entitet, a za koji nemaju podršku ni u Sarajevu ni u međunarodnoj zajednici.
Upravo zbog toga treba biti oprezan kada je u pitanju realizacija ovog ustavnog paketa. Tačnije, kako sada stvari stoje, teško se može i krenuti u institucionalnu proceduru bilo kakvih izmjena jer je Federacija u totalnoj zakonodavnoj blokadi.
Predsjednik Živko Budimir je u već danima u pritvoru pod istragom da je za dobru lovu pomilovao više od sto osuđenika ali je još nejasno da li potpredsjednici mogu da ga mijenjaju u ovoj situaciji. Čeka se pravno tumačenje OHR-a, koji je u dobroj mjeri i sam učestvovao u kreiranju ove nemoguće situacije.
Ni druge institucije Federacije nisu u puno boljoj situaciji, ne zna se da li Vlada uopšte radi jer sastav ministara ne podržava nova parlamentarna većina. Potpredsjednik Vlade Jerko Lijanović sa svojim ministrima dao je sebi ovlaštenja premijera pa ga je Nermin Nikšić prijavio Ustavnom sudu, koji opet ne može da odluči jer nisu izabrane sve sudije. Nema ih dovoljno jer nova imenovanja nije potpisao Živko Budimir, koji je opravdano spriječen. Čovjek je u pritvoru.
Ako danas neko zna kako izaći iz ovog začaranog kruga, mogao bi konkurisati za neku primjerenu Nobelovu nagardu. Ili nešto slično.