Vlada koju predvodi Aleksandar Džombić danas bi trebalo da podnese kolektivnu ostavku.
Potvrdio je to predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, rekavši da će se odmah krenuti u formiranje novog sastava Vlade, odnosno da će biti poznato ime novog mandatara.
Sve bi trebalo da bude završeno za desetak dana, po skraćenoj proceduri, te je zbog toga i uzet model ostavke, a ne izglasavanja nepovjerenja u Naradnoj skupštini jer bi to značilo i puno više vremena.
U javnosti se već odavno tvrdi da je mandatar gotovo sigurno Željka Cvijanović, ministrica za ekonomske odnose i regionalnu saradnju, koja u SNSD-u važi za bliskog saradnika predsjednika Dodika.
Pored Džombića, iz Vlade bi trebalo da ode još najviše pet ministara, a o kome se radi niko sa sigurnošću ne može ni znati jer su unutar rukovodstva SNSD-a još u toku završna usaglašavanja.
Mediji već odavno najavljuju da iz Vlade definitivno odlazi "stari kadar", a riječ je o Ranku Škrbiću, ministru zdravlja, Stanislavu Čađi, ministru policije, i Antonu Kasipoviću, ministru prosvjete. Sve ostale kombinacije koje se pojavljuju više su plod raznih kombinatorika i pozicioniranja unutar same stranke.
Na kraju ipak treba sačekati da budući mandatar saopšti imena svojih kandidata za ministare da bi se mogao i steći prvi utisak o tom novom timu.
Dvije sedmice trajala je netipična medijska histerija na temu ide li ili ne Džombićeva vlada u paketu ili se radi o rekonstrukciji, dok je u nedjelju u Tesliću nije prekinuo lider SNSD-a Milorad Dodik najavivši novu vladu i novog premijera.
Čak se mogao steći utisak da su se mediji više "hranili" informacijama iz samog SNSD-a nego što je situaciju podgrijavala opozicija.
Sada su stvari puno jasnije. Rukovodstvo SNSD-a je procijenilo da im se sada politički više isplati ići na novi saziv Vlade, želeći tako da daju novi impuls u radu izvršne vlasti.
Koliko će u suštini ovaj manevar doprinijeti da se taj najavljivani novi impuls osjeti i u realnom životu, privredi, zdravstvu, školstvu i ostalim segmentima društva, ostaje da se vidi u narednom periodu.
A problema je baš mnogo. Gdje god da pogledaš -problem. I to veliki. Privreda se bori sa nelikvidnošću, nedostaje svježeg novca, investicija je malo, a i sve je manje privrednika koji su spremni da ponesu rizik nekog poslovnog projekta. Privatna inicijativa nikad nije bila slabije izražena.
Sa druge strane, država stisla tražeći svoje poreze, namete, doprinose, takse... I bila bi prava sreća da se samo to traži. Rijetkost je naći privrednika koji se ne žali na korupciju u administraciji, od opštinske preko entitetske do državne.
U zdrastvu, kažu medicinari, a osjete građani, nikad teže nije bilo. Fali svega - od lijekova do zavoja, a novca je najmanje. Domovi zdravlja mjesecima nisu uplaćivali doktorima i medicinskim sestrama zdravstveno osiguranje, pa su nesretnici došli u situaciju da ni sami ne mogu da se liječe.
A javna preduzeća su tek posebna priča. Ona se godinama, tačnije decenijama, doživljavaju kao socijalne ustanove, a ne privredna društva, koja bi trebalo da ostvaruju profit. Nije to izum ove sadašnje vlasti, već naslijeđeno stanje. Ko je god dolazio na vlast zapošljavao je "svoje" kadrove, a "stari" su ostajali na plati.
Tipičan primjer su "Željeznice" i "Šume". Prema nekim procjenama, samo u ta dva preduzeća ima viška više od 3.000 radnika. I oni dobiju nekakvu platu, kakvu-takvu, ali platu. I tako mjesecima i godinama nakupe se milionski dugovi.
Problem svake vlasti je što javna preduzeća gledaju kao glasačku mašineriju, nijedna vlast nije željela da pravi socijalni bunt i niko nije imao političku petlju da podvuče crtu i prekine taj začarani krug. Danas, kad je novca u budžetu sve manje, i problem je sve veći. Ovo su samo najdrastičniji primjeri.
Bilo ko da bude novi predsjednik Vlade ili ministar neće imati uopšte lagodnu poziciju. Pritisnuta velikom ekonomskom krizom nova vlada nema vremena na prilagođavanje.
Puno je posla pred njima, a činjenica je da će imati i više uspjeha ukoliko mandatar mogne da se izbori za što veći broj svježih kadrova u Vladi. Ako je riječ o samo o tri-četiri, onda mu je već unaprijed uveliko ograničen prostor za promjene. Vlada, jednostavno rečeno, mora što samostalnije da vlada ukoliko su cilj promjene.
Vremena za popravni je sve manje i svaka pogrešna kadrovska procjena mogla bi ih skupo koštati na opštim izborima, koji treba da budu održani sljedeće godine.
S tim da su DNS i socijalisti u puno boljem položaju nego SNSD, jer javnost vlast percipira isključivo preko te stranke i fakturiše joj sve što se loše dešava u društvu. Lokalni izbori su to praktično i pokazali.
Stoga se čini logičan i poziv koji je Igor Radojičić uputio Marku Paviću i Petru Đokiću da i oni razmisle o osvježavanju svojih kadrova u vlasti ako se već ulazi zajedno u tu priču. Međutim, kako sada stvari stoje, ni Pavić ni Đokić nisu spremni da mijenjaju svoje kadrove.
Nova vlada, nova nada, rekli bi optimisti. Vidjećemo!