Kolumne

Novinari, tužioci i sudije

Naš nekadašnji kolega iz sfere novinarstva, danas visokopozicionirani službenik pravosuđa Bosne i Hercegovine, ako se tako može nazvati cirkus u kojem dobija platu, osetio se ugroženim u udobnoj fotelji dobro plaćenog državnog činovnika.

Ne oseća se sigurno. 

I za to su krivi novinari.

Jednostavno, bivši ratni tužilac iz Teslića, bivši urednik informativne agencije, bivši direktor "Reportera", bivši predsednik Nezavisnog udruženja novinara, bivši predsednik Visokog sudskog tužilačkog saveta, bivši ljubimac USAID-a i sadašnji predobro plaćeni i u smešnu haljinu obučeni sudija Suda BiH, pronašao je rešenje za propast sopstvene profesije, koja bi se pretenciozno mogla definisati i kao pravosuđe.

Branko Perić zamera novinarima da se ne bave dovoljno problemima sudija i tužilaca. I ne bave se. Razlog je jednostavan. Više se sudije i tužioci bave novinarima.

Branko Perić želi da se novinari sa više osećanja posvete njihovim problemima. Kako su opljačkani, kako im je uništena garaža i slične situacije. Nekadašnji predsednik NUN RS i VSTS BiH želi da novinari unesu malo više emocija u takve tekstove o sudijama i tužiocima.

Možda čak i na bazi reciprociteta.

Tužioci i sudije često unose emocije u procese u kojim su tuženi novinari. Suznih očiju zaključuju i stavljaju u presude - da nisu mogli da "odrežu" veće kazne novinarima i kućama za koje oni rade, jer im zakon to ne dozvoljava.

A tako bi rado uveli i streljanje.

Nije se Branko Perić setio presuda protiv novinara u korist već osuđenih i osvedočenih kriminalaca. Nije se setio ni osuđenih kriminalaca, koji novinare tuku ispred ulaza u njegovu "instituciju", takozvani Sud BiH. Nije se setio ni gomile smešnih procesa u kojim su ubice i manijaci puštani na slobodu, da bi odmah nakon toga proganjali novinare koji su krivi zbog toga što su radili vlastiti posao. Nije se setio ni vremena kada su novinari oružjem morali braniti sopstvene porodice. Nije se setio ni nerazjašnjenih pljački redakcija. Nije se setio ni nerazjašnjenih troškova Udruženja na čijem je čelu bio. Nije...

Setio se garaže u vlasništvu koleginice, setio se provaljenih stanova kolega, setio se požara... Setio se realnosti.

Bivši kolega se nije zabrinuo za ljude kojima se to događa svakodnevno.

Bivši kolega je možda i zaboravio da postoje ljudi. Možda je zaboravio i da su novinari ljudi. Sa svojim problemima i sa problemima ostalih ljudi. Svakodnevno. 

Možda je i pravu.

Možda je samo potvrdio ono što većina običnih ljudi smatra.

Da u njegovoj sadašnjoj profesiji - ljudi ne postoje baš često.

Oni su u pravosuđu.

Tu je "ljudstvo" deficitarna kategorija.

Izuzetak, a ne pravilo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije