Svi uzimaju pare, a hapse samo socijaliste, izjavio je lider Socijalističke partije Petar Đokić komentarišući hapšenje Milovana Čereka, načelnika Broda i visokog funkcionera njegove partije.
Specijalno tužilaštvo Republike Srpske naredilo je hapšenje Čereka, njegove stranačke sekretarice i službenika opštine zbog primanja mita od biznismena iz Dervente čije preduzeće je trebalo da dobije posao izgradnje bazena u Brodu.
Navodno je taj biznismen i ranije bio izdašne ruke i nagodan za dogovor, ali u posljednje vrijeme svega mu je bilo preko glave, i posla i mita i pritisaka, pa je čitav slučaj prijavio policiji i Tužilaštvu.
Prije nešto više od mjesec dana takođe Specijalno tužilaštvo otvorilo je istragu i naredilo hapšenje Srđana Ljubojevića, koji je ovih dana pušten iz pritvora, ali s optužnicom. I Ljubojević je, kao i Čerek, visoki funkcioner Socijalističke partije, tačnije njen potpredsjednik, član je Političkog savjeta te i bratske partije u Srbiji SPS te ugledni profesor i šef katedre Šumarskog fakulteta u Banjaluci na predmetu korištenje šumskih resursa.
U toj sasvim uspješnoj karijeri našlo se mjesta i za funkciju direktora "Srpskih šuma", na koju dolazi nakon stranačkog dogovora o podjeli vlasti s koalicionim partnerima, i samo nekoliko mjeseci nakon imenovanja uslijedilo je hapšenje zbog, kako je navedeno u optužnici, primanja mita od 10.000 KM.
Navodno toliko je tražio i dobio Ljubojević od Milenka Vračara, bivšeg ministra finansija u vladi Mladena Ivanića, a sadašnjeg vlasnika revizorske firme koja je bila nekoliko godina angažovana u tom javnom preduzeću. Vračar je čitav slučaj prijavio policiji i tužiocima izrevoltiran činjenicom da, eto, ni na kakav drugi način nije uspijevao naplatiti već urađen posao u vrijednosti od 140.000 KM.
Činjenica da se za nepune tri sedmice održavaju lokalni izbori dala je dodatnu težinu ovim hapšenjima i otvorila prostor za spekulativna nagađanja o stvarnim razlozima udara na socijaliste, kako je to doživio i Petar Đokić.
Dobro, teško se može i povjerovati da ova dva slučaja nemaju baš ništa zajedničko, neku skrivenu poruku koju veoma mali broj političkih aktera može i treba da razumije, pa stoga i ne čudi da je reakcija rukovodstva socijalista bila ipak dosta suzdržanija od one koja se mogla očekivati znajući da su uhapšena dva visokopozicionirana kadra i u vlasti i u stranci.
Đokić je to sve slikovito prebacio na opšti društveni problem oko finansiranja političkih partija, direktno priznajući da sve stranke, a samim tim i SP, na isti način prikupljaju novac za izbore.
Ako je Petar Đokić u pravu da "svi uzimaju pare, a hapse se samo socijalisti", onda je to znak za uzbunu u svim segmentima društva. Tu se mora nešto mijenjati
"Ne znam kako se drugačije može sakupiti novac za kampanju. Naša partija ima najmanje novca i to svi znaju. Mnoge druge koje u kampanji troše milione niko ne pita odakle im novac", kaže Đokić otvarajući time veoma bitno, a dosad dosta maglovito područje finansiranja političkih partija u toku izborne kampanje.
Ako je slučaj "Čerek" bio stranačko prikupljanje novca za izbore, on je i kao takav u stvari nelegalan jer je novac morao završiti evidentiran u stranačkoj blagajni. Plastično objašnjeno, ako je biznismen iz Dervente želio da pomogle socijalistima u Brodu onda je on trebalo da imenom i prezimenom uplati taj novac na žiro račun stranke, a ne da se gotovina prebacuje iz ruke u ruku.
Prema sadašnjem zakonodavstvu partije nisu dužne da prijavljuju CIK-u sve donacije i donatore, ali CIK ima način i može da provjeri koje stranke uspijevaju sakupiti od simpatizera ili ljudi iz privrede kojima ne pada toliko teško da mogu uplatiti i do 50.000 KM. Ono što je sporno i što bi trebalo mijenjati u zakonu je da ni stranke ni CIK nisu dužni da objave imena donatora.
To skrivanje je jedan od izvora partijske korupcije, koja se kasnije na razne načine pretoči i na samo vršenje vlasti, odnosno dobijanje poslova finansiranih iz budžeta.
Ima jedna, mnogi kažu i istinita, anegdota od prije desetak godina i više o prnjavorskom biznismenu koji je sakupljao novac od privrednika u tom gradu kako bi pomogli SDS pred izbore, a predsjednik stranke je bio Dragan Kalinić.
Sakupili oni tako oko 160.000 KM i poslali po "kuriru" da odnese Kaliniću u Banjaluku, a ovaj usput razmišljao da li je to puno novca ili ne, došao do Klašnica i iz torbe odvadi pola novca smatrajući da će biti dovoljan i ostatak. Na parkingu pred zgradom Narodne skupštine, gdje je Kalinić tada gospodario, odvadi on još pola novca tako da ostane "samo" 40.000 KM i to isporuči. I svi "srećni", i Kalinić i "kurir" i prnjavorski biznismeni. E, koliko je novca završilo u SDS-ovoj blagajni o tome nema ni usmenih tragova.
Bez obzira na to bila istinita ili ne, ova anegdota govori o korupciji, zloupotrebi vlasti, klasičnoj prevari, govori i o stanju našeg društva, nakaradno postavljenoj moralnoj osovini, po kojoj je bavljenje politikom u stvari postalo najisplativiji biznis.
Ako je Petar Đokić u pravu, a nema nijednog razloga ne vjerovati lideru jedne političke stranke i dugogodišnjem akteru na političkoj sceni Republike Srpske, da "svi uzimaju pare, a hapse se samo socijalisti", onda je to ozbiljan znak za uzbunu u svim segmentima društva.
Stav predstavnika vlasti, a Đokić to jeste, da je koruptivni biznis postao naš normalan način u odnosima partije i preduzeća, to jest da je korupcija postala način našeg svakodnevnog života, dugoročno razarajuće djeluje na jedno društvo. Tu se nešto mora mijenjati.
Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.
Ja sam za sve kriv, ustvrdio je Zoran Milanović, premijer Hrvatske, nakon što su prebrojani glasovi na lokalnim izborima na kojima je njegov SDP zabilježio veliki pad u odnosu na prije dvije godine kada je do nogu potukao HDZ.
Jedan od temeljnih stereotipa hrvatske političke mitologije je onaj o Hercegovcima koji na dan izbora iz zavičaja masovno autobusima dolaze glasovati u Republiku Hrvatsku. Ovaj put je barem jedan napravio suprotno.
Država, čiji zakoni i propisi služe najviše za to da ih ignorišu i krše oni koji ih kreiraju, ničim izazvana našla se u situaciji da uslovljava zajednicu od 27, a uskoro i 28 zemalja.
Formalizam se može definisati kao pretjerano pridavanje značenja formi uz obavezno isticanje isključivo formalnih elemenata sa istovremenim zanemarivanjem sadržaja i ideje.
Sljedeće sedmice parlament BiH trebalo bi da raspravlja o radu Tužilaštva u prošloj godini. Tačnije, o izvještaju koji je sastavio glavni tužilac Goran Salihović, čiji dijelovi su već procurili u medije, u kojem se više govori o onome šta bi trebalo da bude rađeno, a ne o onome šta je urađeno.
Jedan beogradski tabloid prošle sedmice izvještavajući o hapšenju čovjeka koji je osumnjičen da je najveći balkanski diler droge iz čitave priče izvukao je nevjerovatan naslov "Keljmendi Dodika tjera u zatvor".
Hapšenje predsjednika Federacije BiH bila je prvorazredna medijska senzacija. Ništa neobično, reklo bi se. U istoriji civilizacije predsjednici se ne hapse često.
Nama je pod hitno potreban jedan dooobar referendum!