Trgovački centri u našoj zemlji dupke su popunjeni robom široke potrošnje, ali i još šireg porijekla, uglavnom stranog.
Implicira da i sa ono nešto malo novca što imamo, punimo tuđe džepove, dok domaća privreda grca u dugovima, a velika Evropa zarađuje. Nudi nam svijet sve što nam ne treba ili treba, a zatim ogromne količine novca iznosi iz naše zemlje.
Resorna ministarstva u BiH, međutim, nemaju dovoljno jak mehanizam da zaštite domaću proizvodnju. Dosjetili su se da trgovce uslove da na rafama izlažu ravnomjerne količine naših i uvezenih artikala, ali se to, zamislite, "kosi" sa evropskom zakonodavnom politikom.
Inicijativa, dakle, pada u vodu. Velesile, poput, primjera radi, Njemačke, Italije ili Francuske će, stiče se utisak, propasti ako im kase ne puni sirotinja iz BiH.
Štaviše, javna je tajna da jaki strani proizvođači plaćaju trgovačke kompanije da njihove proizvoda postaljaju na vidnom mjestu, kako bi kupcima "zapeli" za oko. I gdje je u toj silnoj mašineriji domaći proizvođač? U minisu.
Još me, međutim, više brine (ne)osvješćenost nas samih, jer prevladava mišljenje da je sve što je došlo "s one strane grane", ujedno i kvalitetno. Mnogi od nas imaju člana porodice ili prijatelja koji radi u nekoj fabrici, ali se rijetko zapitamo da li je njegovo radno mjesto ugroženo i na koji način mi možemo da smanjimo rizik od otkaza.
Jeste li u nekoj udaljenijoj zemlji vidjeli njihovog državljana da kupuje naše? Kupujmo svoje. Pomozimo sebi.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku, Twitteru i Google+. Pratite Nezavisne novine putem Android mobilnih uređaja.
Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.
Ja sam za sve kriv, ustvrdio je Zoran Milanović, premijer Hrvatske, nakon što su prebrojani glasovi na lokalnim izborima na kojima je njegov SDP zabilježio veliki pad u odnosu na prije dvije godine kada je do nogu potukao HDZ.
Jedan od temeljnih stereotipa hrvatske političke mitologije je onaj o Hercegovcima koji na dan izbora iz zavičaja masovno autobusima dolaze glasovati u Republiku Hrvatsku. Ovaj put je barem jedan napravio suprotno.
Država, čiji zakoni i propisi služe najviše za to da ih ignorišu i krše oni koji ih kreiraju, ničim izazvana našla se u situaciji da uslovljava zajednicu od 27, a uskoro i 28 zemalja.
Formalizam se može definisati kao pretjerano pridavanje značenja formi uz obavezno isticanje isključivo formalnih elemenata sa istovremenim zanemarivanjem sadržaja i ideje.
Sljedeće sedmice parlament BiH trebalo bi da raspravlja o radu Tužilaštva u prošloj godini. Tačnije, o izvještaju koji je sastavio glavni tužilac Goran Salihović, čiji dijelovi su već procurili u medije, u kojem se više govori o onome šta bi trebalo da bude rađeno, a ne o onome šta je urađeno.
Jedan beogradski tabloid prošle sedmice izvještavajući o hapšenju čovjeka koji je osumnjičen da je najveći balkanski diler droge iz čitave priče izvukao je nevjerovatan naslov "Keljmendi Dodika tjera u zatvor".
Hapšenje predsjednika Federacije BiH bila je prvorazredna medijska senzacija. Ništa neobično, reklo bi se. U istoriji civilizacije predsjednici se ne hapse često.
Nama je pod hitno potreban jedan dooobar referendum!