Nama je pod hitno potreban jedan dooobar referendum!
Pri tom, naravno, ne mislim na onaj politički. U visoku politiku se ne miješam. Referendum o kojem govorim je ekonomske prirode. Referendumsko pitanje bi otprilike moglo da glasi:
U kakvom privrednom sistemu želite da živite:
a) socijalizmu
b) kapitalizmu?
Neko bi mogao upitati otkud, pobogu, sad to? Zar se nismo još davno, tamo početkom devedesetih, odlučili za napuštanje socijalizma/komunizma i prelazak na kapitalizam? Ukratko, izgleda da nismo. Izgleda da je ono tada bilo prebrojavanje po krvnim zrncima, a ne borba protiv jednog privrednog sistema. Kao ekonomista volim da pričam s "običnim" ljudima i čujem gdje oni vide naše ekonomske probleme i za kakva rješenja se zalažu. U tim dijalozima često čujem kako je "onda" bilo bolje, te kako "kapitalizam" ništa ne valja. Bilo kakve reforme u pravcu kapitalizma su takođe po pravilu "dočekane na nož". Zbog svega toga nama je potrebno da znamo za šta smo.
Kada budemo imali jasan odgovor na ovo pitanje mnogo toga će nam krenuti nabolje. Zbog toga je ovakav referendum, po mom mišljenju, nešto najbitnije što bi sadašnja generacija građana Republike Srpske mogla da učini za svoga života. Daleko bitnije od bilo kakve političke odluke koju bismo donijeli i neuporedivo važnije od rezultata bilo kakvih izbora koje bismo održali. Jasna odluka koju bi apsolutna većina podržala predstavljala bi osnovu za bolji život, ma kakva ona bila.
Pokušaću ovo svoje mišljenje da obrazložim na konkretnom "životnom" primjeru. U jednom malom mjestu u ovoj državi, novoizabrana vlast je nedavno postavila šumara za direktora jedne obrazovne institucije. Pravog šumara. Ne nekoga ko je završio neku šumarsku školu ili fakultet, ali sticajem okolnosti već dugo radi sa djecom, već šumara koji je do prošlih izbora radio u šumi. Ne govorim ovo zbog toga što imam nešto protiv čovjeka ili čak protiv političke opcije koja ga je postavila. Koliko sam razumio, radi se o dobrom čovjeku, vrijednom domaćinu, a ubijeđen sam i da politička partija čiji sam član ima svoje "šumare". Međutim, ovakvo prebijanje partijskih interesa preko leđa građana je nečuvano u bilo kom društvenom sistemu osim ovog našeg "hibridnog".
Ovakvo nešto je bilo nezamislivo u komunizmu. Naši komunisti, i pored svih svojih mana, su se trudili da na odgovorna mjesta dovedu najspososbnije (doduše odanost partiji se podrazumjevala), ili bar i u nedostatku podobnih i sposobnih, ljude sa adekvatnom stručnom spremom.
U pravom kapitalizmu političke partije ne bi ni mogle određivati direktore obrazovnih institucija budući da bi one bile privatne, te bi njihov vlasnik vodio računa o ovakvim stvarima uvijek pritisnut konkurencijom koja ne dozvoljava "trule kompromise".
Međutim, mi nismo ni komunizam pa da odgovaramo "partiji koja sve vidi i zna", niti smo kapitalizam pa da odgovaramo "tržištu". Kod nas je od nastanka države-entiteta, kako već hoćete, vođena politika "napustimo staro, ali nipošto ne prihvatajmo novo". I to ne samo od strane političara, već i građana.
Zbog toga bi nas ovaj referendum izveo na čistac. Šta želimo? Iz toga bi vlast onda mogla da napravi neku provodivu strategiju razvoja. Ovako je bilo kakva sretegija besmislena. Gdje nema jasnog cilja ne može biti ni startegije za njegovo dostizanje. I još nešto. Narod ne bi više mogao da koristi državu kao dežurnog krivca za sve probleme. Dobio bi šta bi tražio. Visoku zaposlenost uz niske plate i isti takav životni standard ili bogato društva s izraženim socijalnim razlikama.
Da ne bi bila ona Njegoševa "nit' si vino nit' si voda" evo da se i ja izjasnim po ovom pitanju. Ja sam po ubjeđenjima liberal. Između ove dvije alternative odlučio bih se za kapitalizam i oprobao šta istinski znači "svakom rezultati svoga rada". Međutim, to ne znači da bih se između ovakvog privrednog sistema kakav danas imamo i punokrvnog socijalizma/komunizma opredijelio za ovo današnje stanje. Zapravo, još davno je narod rekao: "Od neistine je gora samo poluistina". Tako je i sa ekonomijom. Od komunizma je gora samo nejasna mješavina kapitalizma i socijalizma.