Banjalučki studenti izlaze na ulicu, negdje oko šest minuta do dvanaest, kako bi protestnom šetnjom od kampusa do zgrade Vlade RS ukazali ne toliko na uslove školovanja ili smještaja već prvenstveno na stanje u društvu.
Niko ne može osporiti studentima, našoj djeci, da javno postave pitanje u kakvom društvu živimo i kakvu im to budućnost gradimo i ostavljamo. To su pitanja koja svakodnevno treba da imaju na umu prvenstveno oni koji politički odlučuju o našim sudbinama.
Studentski protest izrevoltiran je dobrim dijelom i nerazumijevanjem vlasti da se problemi s kojima se oni suočavaju, a ima ih dosta, ne mogu riješiti prebacivanjem pola miliona ili i više maraka budžetskog novca Uniji studenata, koja ih je potrošila ko zna kako i na šta sve ne, već sistematskim, zakonskim rješenjima i značajnim finansijskim ulaganjima u kvalitet obrazovanja.
Životno pravilo je da se novac djeci ne daje već im se omogući normalan i pristojan život. Novac, inače, treba zaraditi, a ne dobijati, što su mnogi odavno zaboravili.
No dobro. Priča o banjalučkom studentskom protestu počela je prošle sedmice nakon performansa u kampusu i oko njega, na kojem je zatraženo otvaranje četvrtog paviljona kako bi se rasteretio sve veći pritisak u Studentskom domu.
Čitavu atmosferu dodatno je podgrijala bezobrazno gruba uvreda Rajka Vasića, sada već bivšeg generalnog sekretara SNSD-a, koji je javno, na svom blogu, studente nazvao kopiladima, izražavajući žaljenje što u Republici Srpskoj ne postoji obavještajna služba koja bi, eto, mogla da utvrdi ko to studente, navodno, potpaljuje da se bune protiv vlasti.
Šok i pritisak dijela javnosti bio je toliko veliki da je ostavka na funkciju u SNSD-u pokušaj da ta partija koliko-toliko sanira političku štetu koju joj je nanio Vasić.
Prosto je nevjerovatno i da niko od fakultetskih profesora, osim iznuđene izjave rektora Stanka Stanića, nije javno reagovao, osudio uvrede izrečene na račun studenata kao da se sve dešava u nekom drugom univerzitetu, gradu...
I opoziciji su trebala tri-četiri dana da kao nešto komentariše. E i to dovoljno govori da studenti imaju i te kako razloga za protest, da nešto treba mijenjati u samoj moralnoj osnovi na kojoj počiva ova društvena zajednica.
U prirodi mladih ljudi je, a dobro je da je tako, da se bune, da traže promjene nabolje, da istraju u svakodnevnim zahtjevima na odgovornosti, da ispravljaju greške koje je pravila generacija njihovih roditelja. Nisu li to sami po sebi univerzalni razlozi da se podrže zahtjevi studenata? Da sam koju godinu mlađi, danas bih bio sa banjalučkim studentima, pozvao bih i drugove preko Twittera, bez obzira što policija tvrdi da će biti gužva u saobraćaju.
Međutim, mladi ljudi mogu često i lako biti izmanipulisani, uvučeni u skrivene političke igre vlasti i opozicije. Iskreno, u stvari, ne želim da vjerujem da je to slučaj s ovim protestima banjalučkih studenata.
Bilo bi stvarno šteta da ih neko iskoristi za vlastite interese, da li njihovo rukovodstvo iz Unije koje je sebi moglo priuštiti i te kako luksuzan život od onih budžetskih pola miliona, ili ubačeni provokatori pojedinih političkih partija koji se posljednjih dana vrte u kapusu i oko njega.
Bilo bi stvarno šteta da se ta njihova energija, mladalački bunt i zahtjev za bolje usmjeri u nešto sasvim suprotno. U prljavu kampanju za prikupljanje poena jednoj ili drugoj političkoj opciji. Nikola Dronjak i ostali studenti koji organizuju ovaj protest moraju biti svjesni kolika je njihova odgovornost.
Nije dobro ni to što su se studenti odmah podijelili na one banjalučke i one iz Istočnog Sarajeva. Problemi su im isti i zajedno treba da nastupaju prema vlasti, političarima, Ministarstvu...
Bez obzira na sve, banjalučki studenti, oni koji izađu na ulicu danas, polažu mnogo teži ispit nego što su oni pred profesorima. Ocjenu o zrelosti i odgovornosti daju im građani Republike Srpske. A to će položiti poštujući njene zakone i institucije i pravilo da svojom borbom ne smiju ugroziti nikoga drugog.