Bosni i Hercegovini, radi efikasnije borbe protiv kriminala i korupcije, od agencije za upravljanje imovinom oduzetom tokom sudskih procesa mnogo je potrebnija agencija koja bi razbila rođačke veze u institucijama vlasti na državnom nivou.
Parafrazirana, ova rečenica državnog poslanika Slavka Jovičića Slavuja izgovorena nedavno u skupštinskoj sali nije samo dio njegovog poznatog estradnog i populističkog pristupa svemu i svačemu. Nepotizam, na koji Slavuj upozorava u bh. institucijama, davno je prešao tačku kada je podrazumijevao puko zapošljavanje i promicanje srodnika i supružnika. Više nije dovoljno samo zbrinuti prijatelja ili člana familije, bitno ga je postaviti na mjesto s kojeg će sam kasnije moći povući ostale članove porodičnog stabla i rad institucija potpuno podrediti tom procesu.
Javni sukob nekoliko članova Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV), koji je izbio krajem protekle godine i još ne jenjava, pokazuje da bi svojevrsna agencija za eliminaciju nepotizma bila neophodnija u pravosudnim institucijama nego u organima izvršne i zakonodavne vlasti. Ako je rad tužilaštava i sudova najviše opterećen problemima čiji će sin dobiti posao, čija će supruga/ljubavnica biti izabrana za sutkinju ili predsjednicu suda (a jeste, sudeći po javnim prozivkama bivših i sadašnjih članova VSTV), od takvog pravosuđa besmisleno je očekivati da se bori protiv kriminala, korupcije, mita i ostalih nezakonitosti počinjenih u vladama, parlamentima, direkcijama, zavodima...
Razočaran što mu supruga u više pokušaja na sjednici VSTV nije imenovana za sudiju Kantonalnog suda u Sarajevu, sudija Suda BiH, Darko Samardžić, pred kraj prošle godine podnio je neopozivu ostavku na članstvo u Vijeću. U njenom obrazloženju iznio je nekoliko podataka zbog kojih bi, u uređenoj zemlji, svi prozvani morali na optuženičku klupu, ili bi iza rešetaka završio Samardžić jer je iznošenjem laži oklevetao jednog predsjednika vrhovnog suda, jednog glavnog tužioca i pokoju ljubavnicu. Samardžić tvrdi da njegova supruga, iako je imala najbolje rezultate, nije prošla imenovanje za sudiju samo zato što joj je muž tada bio član VSTV-a. Navodno su se članovi Vijeća bojali negativne reakcije javnosti u slučaju da izaberu suprugu svog kolege. Ovo objašnjenje neuvjerljivo je zato što niko, ukoliko je zaista sposoban i dokazano najbolji na konkursu, tokom zapošljavanja i napredovanja ne smije biti diskriminisan zbog svog prezimena i porijekla, ali i zato što je u pravosuđu bilo mnogo, mnogo spornijih imenovanja od ovoga pa se članovi Visokog sudskog i tužilačkog vijeća nisu plašili kako će javnost na to gledati. Kada je izabran neko drugi, Samardžiću su se upalile lampice pa je shvatio da su, navodno u strahu od negativnog publiciteta, predsjednik Vrhvnog suda FBiH Amir Jaganjac i glavni federalni tužilac Zdravko Knežević, kao članovi Vijeća, progurali svog kandidata. Darko Samardžić (sudija Suda BiH, nije to suvišno ponoviti), obrazlažući svoju ostavku, ne krije da je Jaganjca pitao hoće li mu žena biti izabrana, ne krije ni da je o njenom imenovanju razgovarao i sa drugim članovima VSTV. Od ovog javnog priznanja da se javna funkcija (zlo)upotrebljavala radi lične koristi, mnogo je poraznije to što Samardžić tek sada za nepotizam optužuje predsjednika Vrhovnog suda FBiH Amira Jaganjca zato što mu je sin pripravnik u Kantonalnom sudu u Sarajevu. Malo je vjerovatno da sudija Samardžić ranije nije znao gdje je angažovan sin predsjednika Vrhovnog suda, posebno što je u pismu opraštanja od VSTV naveo kako je sa Jaganjcem bio u takvim odnosima da mu se ovaj zaklinjao svojim djetetom. Ako radni angažman Jaganjca mlađeg ranije nije bio sporan, zašto ga i sada spominjati osim ako ne želite ocu napakostiti jer u pravom momentu, uprkos datom obećanju, nije htio glasati i za pravu ženu.
Javni sukob nekoliko članova Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV), koji je izbio krajem protekle godine i još ne jenjava, pokazuje da bi svojevrsna agencija za eliminaciju nepotizma bila neophodnija u pravosudnim institucijama nego u organima izvršne i zakonodavne vlasti
"Kada se za nekoliko mjeseci ljubavnica predloži za predsjednika tog suda, sa formalno-pravne tačke neće kolega Jaganjac biti u sukobu interesa, ali će stoga biti u i te kakvom moralnom sukobu, u prvom redu sa samim sobom", poentirao je Samardžić, a nakon njegovog niskog udarca Jaganjac se sredinom januara tekuće godine takođe povukao iz VSTV uz objašnjenje da ostavku daje kako ne bi trpjela njegova porodica.
Dok se sudije i tužioci bave sobom i članovima svojih porodica, javnosti Federacije BiH saopšteno je da je u ovom entitetu u protekle dvije godine samo jedan slučaj mita na sudu kažnjen zatvorskom kaznom. Zoran Mikulić, ministar pravde FBiH, iznoseći ovaj podatak kazao je da samo jedna presuda ne govori da kriminala nema, nego da pravosuđe ne radi svoj posao. Kritičko raspoloženje iskoristio je da posebno ocrni glavnog federalnog tužioca Zdravka Kneževića. Nakon što je Knežević negativno ocijenio namjeru Vlade FBiH da osnuje specijalno tužilaštvo za borbu protiv kriminala i korupcije, a time ugrozi i njegov materijalni položaj, ministar Mikulić mu je uzvratio optužbom da bi "mnogi za nerad htjeli uzimati mjesečno po pet hiljada maraka i više".
Prozvani Knežević na čelu je Federalnog tužilaštva nepunih deset godina, njegovom tužilaštvu je prije šest godina oduzeta nadležnost da vodi istrage u prvostepenom postupku. Zato se pet hiljada maraka i više mjesečno uzima za ulaganje žalbi, koordinisanje nerada deset kantonalnih tužilaštava i za ocjenu šta je čiji posao. Sasvim solidno bogatstvo za posao u kojem vas niko ne može pozvati na odgovornost zbog nerada jer niste sami krivi što nemate nadležnosti da istražujete odgovorne za razne oblike kriminala. Članstvo u VSTV na sve to dođe kao džekpot jer ste u prilici i da odlučujete ko će još dobiti posao od pet hiljada maraka i više uz doživotnu zahvalnost očeva, muževa i supruga izabranih. U igri su i ljubavnice, čiji zaštitnici osjećaju bar moralnu odgovornost da vam zahvale, kad već nemaju onu formalno-pravne prirode.