U emisiji ATV "Jedan na jedan" inspiriranog voditelja Marina M. u utorak u 21 sat gostovao je predsjednik PDP-a Mladen Ivanić. Dobar makroekonomista, ali ne baš dobar političar. Ponekad mu i ljudska strana zakazuje, a geostrategiji i geopolitici očito nije vičan.
Elem, Mladen I. je izjavio kako je on protiv trećeg, hrvatskog entiteta, a ni alternativna varijanta, "treća izborna jedinica", mu nije po volji. Veli Mladen: "Što se Dodik u to petlja, nasjest će; Zagreb ga, preko Merkelove, uvodi u nepoznato". Veli još Mladen: "Nas se Federacija i odnosi u Federaciji ne tiču; ako oni hoće da tamo prave treći entitet, neka izvole; to nema veze sa Republikom Srpskom; uostalom, to bi bila promjena Dejtona, a ja sam protiv toga". Ako je i od Mladena I. previše je.
Prvo, ova se zemlja zove Bosna i Hercegovina i koliko god je netko smatrao "nemogućom državom" ona postoji. I dok god postoji nitko iz jednog dijela BiH ne može reći: "Mene ne zanima što se događa u drugom dijelu BiH". Upravo je suprotno.
Drugo, Dejton nije Sveto pismo. Samo neobaviještene osobe ne vide, da se dejtonski ustav znatno promijenio i da će do novih ustavnih promjena sasvim sigurno doći. S tim, naravno, da se entitetsko glasanje, kada se radi o samosvojnosti bilo kojeg konstitutivnog naroda, ne smije dovesti u pitanje.
Treće, zadržavanje formule "tri konstitutivna naroda, dva entiteta'', krajnje je nepravedno i svatko tko ima ikakvog smisla za pravednost, a spada u političku elitu, ne bi trebalo da se igra sa sudbinom jednog naroda zadržavajući ga "ustavno" u ropskom položaju ili, u najmanju ruku, praveći od hrvatskog naroda skup građana drugog reda.
Četvrto, Mladen I. "zaboravlja" da je Republiku Srpsku "napustilo" za vrijeme prošlog rata više od 150.000 Hrvata i, bez obzira na to što se najveći dio njih, vjerovatno, nikada ne će vratiti, bilo bi dobro da nešto kompleksnije razmotri pitanje položaja Hrvata u BiH i u RS nekad i sad. I tako dolazimo do drugog, geopolitičkog aspekta položaja hrvatskog naroda u BiH.
Nije za zamjeriti Ivaniću što ne razumije geopolitiku. On, međutim, potcjenjuje Dodika. Dodik je rasan političar i intuitivac. On zna da Hrvatska sljedeće godine ulazi u Europsku uniju, te shvaća da se stav prema Hrvatima u BiH mora aktuelizirati, a i da hrvatska politika prema BiH više neće biti ista. Jedna Hrvatska potpomognuta Njemačkom nije za odbaciti i u najskorije vrijeme dio prosperiteta RS ovisit će i o njenoj vezi sa Zagrebom i Berlinom.
Povrh svega, čini se, da se Hantingtonovo predviđanje o sukobu krišćanske i islamske civilizacije, kao glavnom sukobu 21. stoljeća (Huntington, "Šok civilizacija"), ostvaruje; pogotovu Hantingtonova tvrdnja da će se taj sukob snažno osjetiti i voditi u BiH. Uostalom, na nivou Europe, nisu li Merkelova, Sarkozi i Kamerun (Njemačka, Francuska i Engleska), teorijski i praktično proglasili kraj multikulturalizma? Uzevši u obzir ekonomsku i geostratešku stranu, sasvim je shvatljivo aktuelno približavanje Hrvata i Srba u BiH gospodarski, a i kao dijelova europske kršćanske civilizacije.
Što bilo da bilo, Mladen I. bi trebalo da shvati da građanska emancipacija BiH ne može biti ostvarena bez nacionalne emancipacije Hrvata te zemlje, a da se ova nacionalna emancipacija ne može ostvariti bez teritorijalne emancipacije istog naroda u BiH. BiH se nalazi na historijskom raskrižju: ili će se europski, građanski, krišćanski regionalizirati, ili će kao centralizirana država postati dio Ume, jednog podneblja kojem ne pripada ni vjerski, ni ideološki, ni ekonomski, ni kulturno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.