Svaki deseti radnik u BiH zaposlen je u javnoj upravi i vojsci, što je daleko najveći nivo na prostoru bivše Jugoslavije, otkriva zvanična statistika.
Da su vladine institucije, agencije, uprave, zavodi, direkcije, instituti i druge javne ustanove poželjno utočište za sve iškolovane građane ove zemlje, odavno je poznato. Život o državnom trošku je privilegija o kojoj mnogi maštaju, jer znaju da ih bez obzira na obim posla i produktivnost sljeduju redovna plata i doprinosi, zakonom utvrđen godišnji odmor, regres, zimnica, topli obrok, naknada za prevoz i prekovremeni rad, paušal za učešće u radu komisija i radnih grupa... Svi oni koji se uspiju dočepati neke malo veće pozicije u državnom aparatu nastoje da vrlo brzo sa sobom dovedu i pola rodbine, kumova i komšija, dok je zapošljavanje na osnovu partijske knjižice posebna priča. Koliko je prekomjerni prijem u administraciji na svim nivoima uzeo maha, pokazuje i frapantan podatak da smo po broju činovnika prestigli Srbiju, koja ima duplo više stanovnika i ukupno zaposlenih radnika.
Da nevolja bude veća, gomilanje službenika je posebno izraženo u periodu ekonomske krize koja je u periodu od septembra 2008. do polovine ove godine bez posla ostavila 32.000 radnika u građevinarstvu, prerađivačkoj industriji, rudarstvu, trgovini i poljoprivredi. Koliko se god zvaničnici usprezali da prodaju priče o uštedama u javnoj potrošnji, neumoljiv je podatak da je u istom periodu u državnom aparatu zaposleno više od 5.100 novih radnika. Kada se tome pridoda više od 10.500 novoprimljenih u zdravstvu i školstvu, od čega je bar polovina "nakačena" na budžet, onda ne treba da čudi što slaba privreda sve glasnije jeca pod teretom samara koji joj se gomila na grbači. Postavlja se otvoreno pitanje kako BiH do sada nije bankrotirala. Ili možda jeste, samo raji nije saopšteno.
Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.
Iako se neplaćanje doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje uglavnom vezuje za privatne i neodgovorne poslodavce, posljednji podaci Fonda PIO RS pokazuju da to i nije baš tako, jer većina lokalnih zajednica ima ogromna dugovanja po tom osnovu.
Emir Suljagić, koordinator koalicija organizacija civilnog društva, prešao je granicu dobrog ukusa.
Motociklisti u RS voze pijani, bez kaciga i vozačkih dozvola, s mobilnim telefonom u lijevoj, a upravljačem u desnoj ruci.
Informacija da je ministar ili neki šef odsjeka državne ili entitetske institucije odlučio kupiti novu limuzinu parama poreskih obveznika, dakle, našim, u BiH više i nije vijest.
Stara izreka "Ko ne plati na mostu, platiće na ćupriji" pokazala se kao proročka u slučaju nekada opštine, a sada grada Doboja, kojem stari računi polako dolaze na naplatu.
Ured za reviziju institucija u FBiH počeo je objavljivati revizorske izvještaje o finansijskoj (ne)disciplini zakonodavne i izvršne vlasti u FBiH i javnih preduzeća. Dosadašnji podaci nisu ohrabrujući u smislu da je bilo poboljšanja i suzdržavanja od bespotrebnog trošenja ionako teško "namaknutog" javnog novca.
Banjaluka je protekla dva dana bila politički centar regije. Na Međunarodnom samitu za mir i pomirenje "Korak naprijed" okupili su se predsjednici parlamenata Srbije, Hrvatske, Crne Gore, BiH, Republike Srpske i Federacije BiH, i poslane su poruke da su potrebni saradnja i razumijevanje u regionu, te da razgovor nema alternativu.
Škole u RS, prije svega nekoliko decenija, bile su pune kao šibice i nastava je, čak i u selima, organizovana u dvije smjene.