Prije nekoliko dana vratila se moja mama sa pijace i u kesama sa povrćem donijela je staru i prašnjavu korpicu sa školjkama i morskom zvijezdom. Ispričala je da mnogo ljudi pored pijace već prodaje svoje stvari iz kuća kako bi zaradili koju marku, odnosno kupili bar osnovne namirnice.
Tako je i nju jedna bakica molila da kupi za marku taj lični dašak uspomena s mora koji je dobila nekad davno od drage osobe. Mama joj je dala marku, ali nije htjela da uzme školjke, jer čemu tuđe uspomene i nepotrebne stvari, međutim bakica je preklinjala da ih ponese, pa taman i baci, jer, kaže, njoj sada samo treba da preživi dan. A sutra? E, sutra je već mnogima, nezaposlenima, siromašnima, bolesnima i starima, onim na marginama u ovoj državi, već daleka budućnost. Kako smo zapali u to apsurdno stanje da prodajemo i uspomene kako bismo preživjeli ili da kupujemo za koju marku tuđa sjećanja, a kako bismo nekome trenutno egzistencijalno pomogli? Možemo prstom da pokazujemo u vlast i nadležne na svim nivoima, vlast može da odgovara da čini sve što može u okviru budžetskih kasa, centri za socijalni rad da mašu listama korisnika, i tako ukrug. Pitanje je volje, a odgovorni smo svi koji smo dio društvenog sistema. Jer gdje ima volje, ima i načina. U ona nesretna ratna vremena, pa i ona turbulentna postratna, oni koji su se naglo obogatili na sumnjive načine etiketirani su da kupuju portrete od porodica intelektualaca i uglednih, a koji su zbog tankih novčanika morali da ih prodaju. Tako su tuđi portreti predaka završavali u novim i blještavim vilama. Danas, kad neki u svijetu imaju milione dolara ili neke druge valute da ponude za sliku poznatog umjetnika, mi, u zemlji sa pola miliona nezaposlenih, penzionera sa preniskim primanjima, fabrikama sa katancima na vratima, imamo po ulicama fotografije, od Titovih do onih iz porodičnih albuma, koje se rasprodaju za nekoliko maraka.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku, Twitteru i Google+. Pratite Nezavisne novine putem Android mobilnih uređaja.
Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.
Malezijski zvaničnici su, eto, konačno priznali - naoružavali su Bošnjake tokom rata 1992 - 1995. da im pomognu da se odbrane. Još kažu da su uvjereni da je upravo ta pomoć doprinijela tome da se tokom 1995. godine pokrenu mirovni pregovori za završetak rata. Ma, naravno!
Službenica u prostoriji za izdavanje dokumenata, u kojoj nema toaleta, savjetuje vas da se snađete kako znate, odnosno da izvan objekta pronađete zgodno mjesto da se olakšate.
Plate zaposlenih u RS evidentno stagniraju, dok su s druge strane troškovi života u stalnom porastu, što sve više otežava ionako težak život većine stanovnika Republike Srpske.
Nakon što su u Hercegovini zatvorena skoro sva preduzeća pa je i cjelokupna privreda, osim energetskog sektora, otišla u stečaj, niko nije vjerovao da će se krenuti s oživljavanjem tekstilne industrije, upravo one grane koja je potpuno zamrla, a koja je prije rata upošljavala na hiljade radnika ovog dijela Republike Srpske.
Vlada RS je utvrdila i u Skupštinu poslala set dugoočekivanih reformskih zakona, koji predviđaju značajno "kresanje" troškove i procedura za osnivanje firmi u cilju unapređenja poslovnog ambijenta.
Iako je ekspertna grupa za izmjenu Ustava FBiH predstavnicima vlasti ovih dana "objedinila" 181 preporuku za reformu, među kojima su prestanak postojanja jednog od kantona i ukidanje institucije predsjednika i potpredsjednika FBiH, one koje ostaju da sjede u udobnim foteljama ipak je potreslo samo jedno - pitanje njihovih plata!
Ozdravljenje zdravstvenog sistema RS prijeko je potrebno, jer su se nagomilali brojni problemi koji se tiču svakog pacijenta.
Poslije mjeseci bespotrebnih birokratskih problema, bebe rođene u RS moći će dobiti jedinstveni matični broj i konačno biti evidentirane kao osobe.