Sjednice Skupštine grada Doboj su sve samo ne dosadne, a za to su zaslužni predstavnici naroda: odbornici.
. Na dnevnom redu u prosjeku imaju tridesetak tačaka, ali to im nije dovoljno pa diskutuju o temama kojima nije mjesto u lokalnom parlamentu. Udaljavanje i "skakanje" sa teme na temu im je postala omiljena "olimpijska disciplina" pa se (ne)srećnici koji prisustvuju zasjedanju najvišeg zakonodavnog tijela grada naslušaju svega i svačega. Ko je koga protjerao, ko je bježao, ko se vratio, a ko ne želi da se vrati na svoje ognjište, samo su varijacije na temu.
Ko zaslužuje da bude plaćen što je odbornik, a ko ne, ko je Hrvat, Srbin ili Bošnjak, ko piše/čita na latinici ili ćirilici su toliko važna pitanja za građane Doboja, da raspravljajući o njima odbornici potroše trećinu vremena koje jednom mjesečno provedu u skupštinskim klupama. Od kada je 14. novembra prošle godine konstituisana Skupština grada nijedna sjednica nije prošla, a da nisu potezana neka od ovih pitanja. Kada treba raspravljati o rješavanju životnih problema građana, poput odluke o maksimalnoj stopi za oporezivanje nepokretnosti, "svi junaci nikom ponikoše", a kada se prebrojavaju krvna zrnca i poteže pitanje nacionalnog ili vjerskog identiteta, odbornici se utrkuju ko će prije za govornicu.
Ona im, nažalost, sve manje služi za predlaganje rješenja za tešku ekonomsku situaciju u koju je Doboj zapao, a sve više da se reklamiraju i obračunaju sa političkim protivnicima. Ukoliko prvi čovjek parlamenta uskoro ne disciplinuje odbornike, Skupština će se pretvoriti u "pričaonicu". Ipak, čast izuzecima, koji svojih pet minuta, koliko im Poslovnik o radu omogućava da diskutuju, iskoriste da pokažu da se neko spremio za sjednicu i želi da upozori, predloži, preporuči i podsjeti kolege zašto su tu i ko neće glasati za povećanje poreza na imovinu, a kasnije reći da nije znao za šta glasa!