Iako poštovanje ljudskih prava u BiH zauzima centralno mjesto u Ustavu BiH, veliki broj tužbi protiv države sudu u Strazburu pokazuje da se ona masovno krše.
Dnevno-političke floskule, seminari, projekti, konferencije, okrugli stolovi o poštovanju ljudskih prava i sloboda nisu dovoljni da budu prikriveni nefunkcionalan pravosudni sistem, neznanje i poltronsko-političko-podanički odnos djelilaca pravde u BiH. Slučaj "Maktouf - Damjanović" protiv BiH najbolje pokazuje konfuziju koja vlada u pravosuđu Bosne i Hercegovine.
Godinama unazad poznavaoci prava ukazuju da je Sud BiH izvor kršenja ljudskih prava, da sude ne poštujući procedure, pravila i zakone i da su ekspeditivni samo kada se radi o njima samima, njihovim naknadama i njihovim pravima za plaćeni godišnji, regres, odvojeni život, smještaj i slično.
U suprotnom po pravdu se u velikom broju slučajeva mora ići u Strazbur i to su najbolje osjetili svi oni koji godinama pred domaćim sudovima pokušavaju dokazati da su oštećeni.
Broj od 500 tužbi godišnje koji bude podnesen protiv BiH u narednom periodu biće veći, a veliki broj prihvaćenih apelacija od strane apelanata iz BiH pokazuje da se nešto radikalno mora mijenjati, prije svega, u pristupu Suda BiH, ali i Visokog sudskog i tužilačkog savjeta zbog čije neefikasnosti i nastaju najveći problemi.
Pravda je spora, ali dostižna i mnogo, mnogo je skupa, jer pred Strazbur se ne može praznih džepova i prije nego što se iscrpe sva domaća pravna sredstva uključujući i Ustavni sud BiH, koji je, opet, priča za sebe, koji radi ne po zakonu, već po pravilima koja su sami sebi odredili i koji predmete rješava onako kako neko drugi hoće.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.