Emir Suljagić, koordinator koalicija organizacija civilnog društva, prešao je granicu dobrog ukusa.
On je, naime, optužio Sredoja Novića, ministra civilnih poslova BiH, da smrt Berine Hamidović, jedne od beba koja nije imala jedinstveni matični broj (JMB), ide njemu na dušu. Nije on ostao dužan ni ostalim zvaničnicima RS i njenim predstavnicima u Sarajevu. Njima je zalijepio etiketu da su "spremni pustiti svu našu djecu i da umiru samo da bi oni izborili taj komad suvereniteta i pravo da izdaju matične brojeve u RS".
Najblaže rečeno grozno. Jer, optužiti nekoga za smrt, a pogotovo da je kriv za smrt tek rođenog djeteta, mogu samo ljudi koji nemaju dušu. Suljagić, koji je jedan od megafona napada političkih stranaka i nevladinog sektora iz FBiH na RS, još je jednom pokazao svoje pravo lice. Kako bi osuo paljbu po RS, ne bira sredstva, pa bili to i oni najmlađi. Gdje će mu duša? Da li je uopšte svjestan izgovorenih riječi? Da li je pomislio da je krivica, ili bar dio nje, nekoga u Sarajevu i Federaciji BiH? Da li se uopšte zapitao da li se bebe i njihovi roditelji, bez obzira na to iz kojeg entiteta dolaze, nalaze u istom ćorsokaku? Da li on (ne)svjesno dijeli djecu na našu i njihovu?
Od davnina je poznato da se kuća ne gradi na tuđoj nesreći, ali to Suljagića ne brine jer cilj ne opravdava sredstvo. Gazi preko svega što mu se nađe na putu. Njemu i njegovim istomišljenicima bitno je da je poruka poslana u javnost da se zna ko je kriv za smrt bebe bez obzira na to što je Nović mjesecima pričao i upozoravao na mogući scenario u vezi sa JMB. Džaba priča kada je plan već bio osmišljen i od njega "razni suljagići" nisu mogli odustati jer se nije stiglo u ciljnu ravninu. Njegova izjava je i poziv na javni linč, a Novića je stavio na optuženičku klupu. Samo još fali neki Jašarević.
Histerična izjava Suljagića ukazuje na već poznatu stvar u BiH - da je jaz između naroda i njenih građana svakim danom sve veći i da se takvim metodama samo doliva ulje na vatru.