Kantoni nisu u stanju ulagati u budućnost jer im je prošlost pojela novac pa sada, zbog teške finansijske situacije, ne mogu ne samo otvarati radna mjesta nego osigurati besplatno srednje obrazovanje barem u trajanju od dvije godine i obavezati djecu da idu u školu umjesto da su na ulici.
Suočeni su sa surovim vremenom krize, opterećeni tužbama i presudama za isplatu razlika u plati i zaduživanjem, a možda najviše rastrošnošću i odlukama lošim po većinu ili, kako to vole reći federalni revizori, neadekvatnim načinom upravljanja javnim novcem koji je ne tako rijetko na granici sa nezakonitim. To je uticalo da su budžeti kantona u deficitima pa novca jedva bude za osnovno. Zato nema uvođenja obaveznog srednjeg obrazovanja bez obzira koliko bi to značilo za roditelje i djecu i za društvo.
Omogućiti djeci da se školuju nakon završene osnovne škole višestruko je bitno. Nije potrebno biti stručnjak da bi se uvidjelo da bi to popravilo sliku koju, kada je u pitanju pismenost po evropskim standardima, šalje BiH. Mnogo pametniji stručnjaci ustanovili su da bi to dovelo do smanjenja stope kriminaliteta, jer je pretpostavka da bi djeca bila u školskim klupama. Ono što bi svakom roditelju ulilo malo više nade je da bi njihova djeca imala malo više šansi za posao sa završena bar dva razreda srednje škole i mogućnošću da idu dalje na osposobljavanje. Sada na biroima "sjedi" čak 42 odsto onih koji imaju samo završenu osnovnu školu ili čak ni to.
Naravno, kantoni bi trebalo da porade više na tome da i svim osnovcima osiguraju da imaju osnovno - knjige, ručak i prevoz. Prečesto čujemo i pročitamo da neko dijete odustaje od školovanja jer nema za sve to. Zato premijeri, ministri i poslanici imaju redovna i "jaka" primanja, a pojedini su sa deficitom u kantonalnom džepu odlučili sebe i dodatno nagrađivati.