Serije "Tesna koža" i "Bela lađa" očito su omiljene među našim političarima i privrednicima u javnom sektoru, jer u svakoj prilici nastoje da se ugledaju na Srećka Šojića.
Zadnji u nizu onih koji se rukovode kultnom Šojićevom rečenicom "ne jedem ja ovo zbog sebe, već zbog preduzeće" su rukovodioci banjalučkog "Krajina osiguranja" i "Šuma Republike Srpske". Znajući da gozba na račun kompanije uvijek bolje legne na želudac od plaćanja iz vlastitog džepa, ne ustručavaju se da kasu firme olakšaju za po nekoliko stotina maraka. Jedino većinski državno osiguravajuće društvo u RS je tako prošle godine na troškove reprezentacije, uključujući ručkove šefova u elitnim banjalučkim restoranima i konobama po Srbiji, potrošilo skoro 33.000 KM. Ono što možda još više upada u oči, kao paradigma, podatak je da su čak i jednu popijenu kafu potpisivali na račun kompanije, valjda da naplate održanje budnosti i koncentracije u smišljanju strategija i planova za izlazak iz poslovne dubioze i izranjanja sa dna tržišta osiguranja RS.
Ništa bolji nisu ni direktori Javnog preduzeća "Šume RS" i šumskih gazdinstava, koji su nakon suočavanja sa kritikama premijera RS i čelnika vladajuće koalicije na njihove loše poslovne rezultete, od silne brige navratili do poznate banjalučke "klanice" jaganjaca da se počaste na ime produženog opstanka u foteljama. Posjetioci restorana prepričavaju da direktori gubitaških gazdinstava nisu sebe stavljali u prvi plan, već su više puta javno visoko nazdravljali preduzeću uz prigodne zdravice za brz oporavak. Ako je to njihova iskrena želja uz koju usput podstiču i razvoj ugostiteljskog sektora RS, ko se onda usudi da im išta zamjeri!