U Banjaluci se opet priča o Borcu i fudbalu, i to ne samo o milionskom dugu i devastiranom ugledu zbog kojeg je opet bio na ivici provalije.
Priča se o njegovom sadašnjem fudbalskom timu, koji i po imenima i po igri na terenu ima potencijal za veliki domet.
"Petarda" protiv Zrinjskog bila je samo djelić onog što sadašnja generacija igrača može da pruži navijačima i svim onim koji vole da vide Borac kao pobjednika. Nažalost, nije sve u fudbalskoj igri. Fudbalerima za potpunu koncentraciju na terenu treba stabilan klub sa dobrom i vrijednom upravom i bezrezervnom podrškom javnosti.
Imao je Borac prije nekoliko godina dobar uzlet, ali su ga nekako svi pomalo zaboravili i u posljednje vrijeme uglavnom je spominjan u kontekstu "rupe bez dna".
Sadašnja situacija je daleko od bajne, ali pozitivnih pomaka ima. Grupa ljudi ponovo je zasukala rukave, spremna je da ne dopusti da se je jedna sportska institucija i ikona Banjaluke ugasi, ali pitanje je koliko će to trajati ako opet budu usamljeni i bez podrške šire javnosti i značajnih privrednih subjekata. Nisu samo bitni sponzori i njihov novac, jednako je važna i svijest svih da je FK Borac jedna od rijetkih stepenica koje vode pravo u Evropu.
Istina je da Borcu u ovom trenutku naviše trebaju finansije, ali isto tako mu trebaju požrtvovani fudbaleri, miroljubiva, ali i dalje jednako vatrena podrška sa tribina, bezrezervna podrška i razumijevanje gradskih i republičkih vlasti, ali i cijele RS. Jer Borac nije samo banjalučki, on je svih nas.