U moru ispraznih diskusija za govornicom Skupštine TK, stav zastupnika BPS-a Džemala Jukana ostao mi je u sjećanju. Naime, Jukan je s govornice poručio kako bi za parlamentarne stranke mnogo bolje bilo da slušaju glas svoga srca, a ne upute iz stranačkih centrala u Sarajevu.
Kriza vlasti u TK kulminirala je upravo onog trenutka kada je raskinuta "crveno-zelena" koalicija. Dotadašnja Vlada TK, koju su sačinjavali kadrovi SDP-a, SDA i NS Radom za boljitak, dobijala je visoke ocjene, bila jedna od najučinkovitijih u FBiH. Međutim, nakon pucanja koalicije na federalnom nivou, pokrenuta je inicijativa za smjenu ministara iz SDA u TK, uprkos činjenici što su njihovi izvještaji o radu jednoglasno usvajani i što su dobijali visoke ocjene za rad.
Od tog trenutka na političkoj sceni najmnogoljudnijeg kantona zavladao je "apsurdistan". Krenulo se u čistke "nepodobnih" kadrova u javnim preduzećima i trgovanje ministarskim pozicijama, a u međuvremenu je zaboravljeno na interese građana TK. Neobjašnjivo je da ovaj kanton prilikom raspodjele novca od PDV-a dobije upola manje novčanih sredstava od Sarajevskog kantona. Faktički, građanin u Sarajevskom kantonu je "duplo skuplji" od građanina TK.
TK je u ogromnom budžetskom deficitu, neki ga procjenjuju na vrtoglavih 150 miliona KM, a novčana sredstva izgubljena prilikom raspodjele PDV-a svih ovih godina bila bi dostatna za "krpljenje" kantonalne blagajne. No, vladajuće stranke u TK ne namjeravaju pritisnuti sarajevske stranačke centrale i isposlovati ravnopravniji položaj kantona u FBiH. Vlada TK je izgubila povjerenje u Skupštini TK, ali zbog potezanja vitalnog nacionalnog interesa hrvatskog naroda taj slučaj je završio pred Ustavnim sudom FBiH. Na koncu, ma ko došao na čelo Vlade TK, u rukama će imati "dubioza kolektiv".