Američki reditelj Ejbel Ferara biće gost "Beldoks" festivala na kome će biti prikazan njegov dokumentarac "Trg Vitorio", najavili su organizatori.
Iako je u svijetu filma najpre poznat po svojim hvaljenim i neobičnim igranim filmovima, Ejbel Ferara, koji je prije nekoliko godina bio i gost "Kustendorf" festivala i od koga se uvijek očekuju provokacije, potpisao je i značajan broj dokumentarnih filmova.
U njima se mahom vraća na mjesta odakle je potekao, on ili njegova familija, ili se bavi onim što ga se lično tiče.
U dokumentarnom filmu "Ulica Malberi" iz 2010. godine uspio da rekonstruiše mjesto gdje započeo svoju filmsku karijeru 1975, a dokumentarcem "Chelsea on the Rocks" oživio čuveni hotel "Čelzi" u srcu Njujorka.
"Trg Vitorio", snimljen prošle godine kada i dokumentarac "Uživo iz Francuske", predstavlja hroniku najživljeg trga u Rimu, na kome se sve različitosti ovog grada osjećaju u potpunosti, mjesto gdje žive i Rimljani i Azijati i Afrikanci.
Prolazeći trgom, Ferara se upušta u razgovore sa njima o njihovom poreklu, razlogu dolaska, želji za ostankom i opstankom u surovom savremenom svijetu.
Upravo zbog svoje vrlo slikovite strukture, Trg Vitorio je postao i stecište mnogih umjetnika, kao i samog Ferare, koji zato upravo strukturom dokumentarnog filma uspijva da prodre do srži i da uđe u unutrašnjost njegove jedinstvene dimenzije.
Ferara otkriva zbog čega je upravo Trg Vitorio postao tako inspirativan filmadžijama, među kojima je bio i Pazolini kome je posvetio prethodni film, sa Viljemom Defoom čija je pojava i u "Trgu Vitorio" naočita.
Ferara je i svoju karijeru gradio na žanrovski i tematski krajnje različitim ostvarenjima.
Rođen u Bronksu, počeo je snimajući filmove sa "super 8" kamerom, prije nego što se naširoko pročulo za njega zahvaljujući filmovima "Driller Killer" i "Ms. 45".
Ova dva ostvarenja ispunjena žestinom i nasiljem, kao i osobenom stilizacijom, postavila su visoko ljestvicu očekivanja od njegovih potonjih radova.
Ferara ih nije razočarao, ali koliko god da su studiji željeli da ga prisvoje, on je ostao dosledan svom avangardnom pristupu filmu, te je tako potpisao neka od kultnih ostvarenja, poput "Zlog poručnika" iz 1992. godine.
Njegova obrada fantastičnih "Kradljivaca tela", te vampirska poslastica "Zavisnost", triler "Zmijske oči" sa Madonom, crnohumorna "Sahrana", religijska ekstravagancija "Marija" i brza komedija "Priče o gogo igračicama", obogatile su na različite načine njegovu karijeru sve do novog doba kad je snimio apokaliptični "4:44 Poslednji dan na zemlji" i biografski "Pazolini", o njegovom očito omiljenom autoru i inspiraciji.
Karijeru između popunio je video spotovima, po kojom serijom i, naravno, dokumentarcima.
Koliko god je svaki od filmova bio različito primljen i kod publike i kod kritike, Ferara je bez sumnje ostao dosledan svom specifičnom stilu i nezavisnoj produkciji, što mu je i obezbjedilo status kultnog autora.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.