"Srećan kao Lazaro" (Lazzaro Felice), odnosno "Happy as Lazzaro", je najnoviji film rediteljke Alis Rorvaker (Alice Rohrwacher), koja se široj javnosti predstavila svojim hvaljenim igranim prvencem "Heavenly Body" 2011. u Kanu, kada je imala svega dvadeset devet godina.
"Happy as Lazzaro" je njeno posljednje ostvarenje koje se bavi suštinskim temama, ali kroz jedan jezik koji je prijemčiv svim vrstama publike. U tom smislu, bajkovit pristup, iskrenost filma, ali i glavnog lika, za koji se Rorvaker ovdje odlučila dao je univerzalnost temama kojima se film bavi, ali i humanu dozu samom filmu i njegovoj priči. Postoji nešto u njemu, neka vrsta iskonske emocije koja pogađa vrlo neposredno, zbog čega bih ga izdvojila kao istinsko osvježenje 2018. godine, jer vidjeti film koji se bavi velikim temama, a da nisu trend, iako su svevremene, važne i aktuelne, danas je zaista rijetkost.
Klasne razlike, vrijeme, prolaznost, bezvremenost, dobrota čovjeka, ali i poimanje "svetog", teme kojima se Rorvaker ovdje prvenstveno bavi, utkane su u lik Lazara (Adriano Tardioli), bez čije dječačke nevinosti ovaj film, oštro podijeljen na dva dijela, ne bi imao nikakvog smisla. U prvom, radnja se odvija u nekom zabačenom selu u centralnoj Italiji čiji stanovnici, na ivici siromaštva, uzgajaju duvan na zemlji koja pripada aristokratskoj porodici. Iako postoje neke naznake da je vrijeme u kojem je radnja smještena relativno savremeno - struja, motorna vozila, stari mobilni telefoni i vokmeni - feudalna struktura i pastoralni ritmovi postojanja na ovom mjestu i prostoru, zvanom Inviolata, izgledaju bezvremeno, kao da postoje izvan njega. Međutim, nemojte da vas to zbuni, pokoleba ili odbije od filma jer već nakon nekog vremena dolazi trenutak u kojem će se kompletan narativ, ali i vaše poimanje materijala koji gledate izvrnuti naopačke nudeći vam zauzvrat bajkovito djelo koje strpljenje višestruko nagrađuje.
Ocjena: 5/5
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.