Film

Nikolaj Petrovič Burljajev za "Nezavisne": Ne vidim danas genije kao što je bio Dostojevski

Nikolaj Petrovič Burljajev za "Nezavisne": Ne vidim danas genije kao što je bio Dostojevski
Foto: Velibor Tripić | Nikolaj Petrovič Burljajev za "Nezavisne": Ne vidim danas genije kao što je bio Dostojevski
David Jojić

Da se sada pojave velikani poput Puškina u ovakvom svijetu, u vremenu glupe televizije i jeftinih filmova, gdje je umjetnost postala industrija gdje vlada tržišni zakon i umjetnost je samo ono što zarađuje. Sve okolnosti su suprotstavljene pojavi takvih genija, smatra Nikolaj Petrovič Burljajev, proslavljeni ruski glumac i reditelj.

On je i jedan od najcjenjenijih umjetnika današnjice, a u gradu na Vrbasu boravi ovih dana povodom festivala "Eho Zlatnog viteza u Republici Srpskoj", koji je počeo u četvrtak naveče. Festival je otvoren gala koncertom u Banskom dvoru na kojem je učestvovalo tridesetak ruskih umjetnika. Uoči početka koncerta, zaslužnom umjetniku Rusije Nikolaju Petroviču Burljajevu uručeno je počasno članstvo Akademije umjetnosti Banjalučkog univerziteta. Slavni ruski umjetnik je u razgovoru za "Nezavisne" govorio o festivalu "Eho Zlatnog viteza", današnjem položaju kulture, kao i bratskoj vezi između Republike Srpske i Rusije.

NN: Republiku Srpsku u Rusiji i na festivalu "Zlatni vitez" zovu najzapadnijom granicom pravoslavlja. Koliko Vama znači dolazak u Republiku Srpsku i što će se i ovdje čuti "Eho Zlatnog viteza"?

BURLJAJEV: To da je najzapadnija pravoslavna zemlja saznao sam već dok je nastajala Republika Srpska, u ratu, kada ste se borili za svoju slobodu. Prije četvrt vijeka prvo sam otkrio Srbiju, vidio sam da su svi veliki ratovi u posljednjih stotinak godina počinjali upravo na Balkanu. Srbi su jedini narod koji je Hitleru rekao "bolje rat nego pakt". Srbija je time pomogla i Rusiji, jer su Nijemci morali plan "Barbarosa" da odgode za nekoliko mjeseci. Da Hitler nije morao da se bavi smirivanjem Srba, ranije bi krenuo na Moskvu, već u jesen, a ne usred zime. Počeo sam da izučavam srpsku istoriju, saznao sam šta je to Kosovo, vidio sam da je to jedan herojski narod, i 26 godina sam se spremao za ovakav dolazak. Moj drug Zoran Kostić i njegova supruga Jelena Trepetova-Kostić, mi smo utemeljivači "Zlatnog viteza". Stalno su me pozivali kada će "Zlatni vitez" doći kod nas? Zahvaljujući Kostiću, upoznao sam se s prvim predsjednikom Republike Srpske, Radovanom Karadžićem, kada je već prepuštao vlast.

Pričali smo tada o "Zlatnom vitezu". Prošle su 24 godine i ja sam bio na premijeri filma o Radovanu Karadžiću u Drvengradu Emira Kusturice. I na premijeri filma su me spojili direktnom telefonskom vezom s Radovanom u Hagu. Ja sam mu preko telefona rekao da sam upamtio šta je on govorio prije 24 godine, a on je tada rekao da na koju stranu će otići Ukrajina od toga zavisi i budućnost Evrope. Zato sam vrlo srećan što smo upravo na ovom posljednjem festivalu dodijelili Radovanu Karadžiću "Zlatni vitez" za književno ostvarenje.

NN: Zapadnu kulturu u Rusiji često smatraju dehrišćanizovanom. "Zlatni vitez" se trudi da, pored modernih, ponudi i tradicionalne vrijednosti na kojima počiva čitava slovenska kultura. Koliko mislite da Vam to uspijeva i koliko mislite da ste konkurenti velikim zapadnim festivalima, bar u slovenskim zemljama?

BURLJAJEV: Zapadna kultura je ne samo dehrišćanizovana, već i demonizovana. Oni nama nisu konkurenti. Na Zapadu ne postoji reditelj kao što je Tarkovski ni slučajno, nema ni kompozitora kao što je Čajkovski, nema ni pjesnika kao što je Puškin, ili pisaca kao što je Dostojevski, oni nama nisu konkurenti. Ako sa Zapada stiže linija zla, onda nad njom treba podići drugi i viši nivo dobra, mi mirno radimo naše poslove. Ne žurimo se, znamo da je istorija u tom smislu spora, ali prošlo je 25 godina i pretprošle godine predsjednik Rusije Vladimir Putin je potpisao ukaz i napravio je platformu kulturne politike Rusije u čiju je osnovu ušlo sve ono što "Zlatni vitez" radi već 25 godina. Naš kredo je za moralne ideale Hrista i za uspenje ljudske duše.

NN: Šta je glavni problem Istoka i Zapada, a tu nas interesuje prvenstveno film. Zašto su Rusi i Srbi najveći negativci u holivudskim ostvarenjima?

BURLJAJEV: A ko može još đavolu i sotoni da bude neprijatelj? Ko osim nas? Samo pravoslavni Srbi i Rusi. I kako je Dostojevski govorio, Bog i Sotona se bore, a polje bojno je ljudsko srce. Pogledajte ovo što se dešava u Ukrajini, tamo su glavni negativci upravo Rusi.

NN: U jednom filmu igrali ste slavnog ruskog pjesnika Mihaila Ljermontova. Da li postoje danas književnici koji mogu da imaju taj kultni status kakav su u svoje vrijeme imali Puškin, Ljermontov, Jesenjin, odnosno kako današnje društvo gleda na umjetnika, a ovdje prvenstveno mislimo na pjesnike?

BURLJAJEV: Ja takvih genija kao što su bili Puškin, Dostojevski, Čehov, Ljermontov, ja takve ne vidim danas. Stvar je u tome što su svi koje sam spomenuo živjeli u pravoslavnoj Rusiji pod tim zakonom i okruženje je bilo pravoslavno. Da se sada pojave velikani poput Puškina u ovakvom svijetu, u vremenu glupe televizije i jeftinih filmova, gdje je umjetnost postala industrija gdje vlada tržišni zakon i umjetnost je samo ono što zarađuje. Sve okolnosti su suprotstavljene pojavi takvih genija. Ali ako jedan "Zlatni vitez" uspije za 25 godina postojanja da skrene pažnju na sebe i posluži strategiji politike jedne države da njegovu platformu upravo kompletnu unese u strateški plan kulture Rusije, onda sam ja optimista što se tiče budućnosti. To sada djeluje kao utopija, ali evo jedna se utopija ostvarila, to je ovo što mi danas radimo.

NN: Koja biste imena izdvojili od srpskih umjetnika s kojima ste sarađivali i koji su dolazili na "Zlatni vitez", iz svijeta filma i književnosti?

BURLJAJEV: Najpoznatija srpska imena na "Zlatnom vitezu" su Emir Kusturica, Goran Paskaljević, Dragan Kresoje, pokojni moj drug Dobrica Ćosić, Zoran Kostić, Stevan Žigon, dobili su svi "Zlatne vitezove". Već od prvog festivala mi smo ustanovili nagradu "Zlatna medalja" koja nosi ime Puškina za veliki doprinos književnosti. Nismo je dali Rusima, već Srbima. Dobrica Ćosić je bio dobitnik nagrade, Stevo Žigon što se tiče pozorišta, Ćosić je po povratku u Srbiju saznao da je predložen za Nobelovu nagradu, on je tada rekao: "Šta će mi ta nagarda, jer sam najveću već dobio u Rusiji, dobio sam medalju Puškina, šta će mi Nobelova nagrada?"

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije