Film i serije

Parada: Crno-bijela priča o ljubavi i mržnji

Parada: Crno-bijela priča o ljubavi i mržnji
Parada: Crno-bijela priča o ljubavi i mržnji

Dobar trejler je pola filma, ukratko bi se mogla predočiti formula novog ostvarenja Srđana Dragojevića. Karta na koju je režiser igrao u "Paradi", premijerno prikazanoj juče u multipleksu "Palas" u Banjaluci, pokazala se nedovoljnom da izvuče cjelinu. Koliko god se trudili da blagonaklono gledamo na ono što smo vidjeli u stotinak minuta, ostaje utisak da je mnogo toga ostalo nedorečeno za gledaoca koji ima bar dva grama mozga.

Osnovna zamjerka odnosi se na crno-bijelo ocrtavanje života u Srbiji. Prikazane su dvije dijametralno suprotne grupe, LBGT populacija i huligani, čija shvatanja krvavo kulminiraju na malom prostoru, (ne)svjesno aludirajući na veličinu i značaj problema u moru teškoća kojima je stanovništvo na prostorima bivše Jugoslavije danas opterećeno.

Priča o ljubavi, kako je autor i ekipa filma zdušno ocrtavaju, zapravo je nedorečena priča o odnosu muškarca (Nikola Kojo) i žene (Hristina Popović), sina (Relja Popović) i oca (Kojo), priča je to i o poštovanju pripadnika do juče zaraćenih strana (Kojo, Goran Navojec, Dejan Aćimović i Toni Mihajlovski), storija o strahovima "bolesnih" i nerazumljivoj mržnji "normalnih"...

Gdje se, međutim, izgubila "ravnodušna" Srbija? Da li je nestala u "lepim selima koja lepo gore" ili je režiser, možda, lucidno zamislio svoju publiku kao kritičnu masu, ljude s dvije vijuge koje treba, držeći ih za ruku, na prstima uvesti u "civilizovani" XXI vijek? Biće da je riječ o potonjem, jer ni dokazano hrabar Srđan Dragojević nije imao smjelosti da načini sudbonosan korak i uspavanu Srbiju razdrma, naprimjer, strasnim poljupcem glavnih junaka, Radmila i Mirka (Miloš Samolov i Goran Jevtić).

Koliko god odbijao da priča o politici, autor shvata, s obzirom da je svojim ranijim djelima "izazivao" napade moralnih, nacionalnih i inih čistunaca, da nas politika uveliko određuje i da problem prihvatanja "drugačijih" neće početi da se rješava jednim filmom. Njegova društveno angažovana "ćutnja" je glasnija od političke retorike, zakonskih rješenja, suzavca i bejzbol palica, ali danas nije dovoljno reći "gej je okej", "svako ima pravo na život", održati vatreni govor masi prestrašenih pedera (pardon, homoseksualaca), promiješati malo drame (bez srećnog kraja) s malo više humora i očekivati da se publika probudi iz mrtvih.

Ne zanosimo se; žarišta je mnogo, ne samo u Srbiji. Kao da smo napravljeni u činu mržnje, a ne ljubavi, pa je mrzost zahvatila sve pore ex-Yu društva. Mržnja prema Romima, navijačima suparničkog kluba, vanzemaljcima, vozačima, pješacima, gubitnicima, uspješnima, svima koji suprotno misle, drugim nacijama, pa i (još više) došljacima, neisrpne su teme, tek ovlaš, ili nikako, dotaknute u posljednje dvije decenije.

U atmosferi čemera i neizvjesnosti film "Parada" neće imati dugi vijek trajanja u gledaočevim mislima, neće ga zaokupiti i natjerati da razmišlja o sudbini "različitih". Balansiranje između drame i komedije možda će donijeti mnogo novca na blagajnama ali će se velika očekivanja, zasnovana na sjajno urađenom trejleru i minulom radu Srđana Dragojevića, raspršiti kao balon od sapunice odmah po izlasku iz udobne sale.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije