Film i serije

Pet godina od smrti Ružice Sokić: Sve potčinila talentu i profesiji

Pet godina od smrti Ružice Sokić: Sve potčinila talentu i profesiji
Foto: N.N. | Pet godina od smrti Ružice Sokić: Sve potčinila talentu i profesiji

BANJALUKA - Bilo je to u Biblioteci grada Beograda na vrhu Knez Mihailove u martu 2011. godine na "Prolećnim Brankovim danima".

Promocija novih izdanja "Brankovog kola" i moj prvi i posljednji susret sa glumicom Ružicom Sokić. Promocija je uveliko trajala kada je u Rimsku dvoranu pomenute biblioteke sa zakašnjenjem ušla, iako u poznim godinama, graciozna Ružica, koju sam cijeli život poznavao samo preko TV ekrana.

Trebalo je u čast Branka Radičevića da kaže pjesmu "Vagolije", napisanu davne 1843. godine. Nakon što je dobila riječ, međutim, kazala je kako je poezija, slično pozorištu, jedan od posljednjih bastiona slobode, kako slobode zapravo i nema u životima ljudi, kako se nadvila mračna sila kapitalizma nad narodom koji grca u kreditu, strahu i nemaštini.

Njen govor ličio je na Šantićev poetski vapaj "mene sve rane moga roda bole", da bi na kraju istog samo poručila da i ona to veče na drugoj lokaciji u Beogradu promoviše knjigu "Strast za letenjem", pozivajući publiku da dođe.

"Eh, kako sada i u ovoj situaciji da kažem jednu veselu pesmu Branka Radičevića. Glumica sam, pa ću valjda uspeti", parafraza je onoga što je posljednje rečeno prije stihova. Ono što je uslijedilo bila je najveća transformacija kojoj sam u životu prisustvovao i kojoj ću vjerovatno ikada prisustvovati. Najbolja interpretacija poezije koju sam vidio i čuo, a vidio i čuo sam mnoge.

"Momak ide vragolan, /Po gori se širi, /Lep je kâno lepi dan /Što kroz goru viri", prštalo je sve od stihova i ozarenosti na licu glumice već sa prvom strofom pjesme. Njen glas i gestikulacija spojeni sa Radičevićevim stihovima u kontrastu dva raspoloženja prije i nakon početka govora, presvukli su me u pileću kožu i stvorili toliku jezu da mi je odjednom postalo jasno šta je zapravo umjetnost i šta od tog trenutka tražim od umjetnosti.

Tog trenutka postalo mi je jasno zašto je Ružica Sokić velika glumica. Odjednom sam znao kako je sa lakoćom igrala Žutu u istoimenom filmu, zašto je bila tako dobra partnerka Draganu Nikoliću u ostvarenju "Kada budem mrtav i beo".

Riješena je misterija zbog čega je obilazila željezničke stanice da bolje odigra Olgu, ženu sa socijalnog dna u seriji "Samci". Shvatio sam zašto je baš ona zvijezda crnog talasa u jugoslovenskoj kinematografiji, i kako je uopšte mogla biti onoliko životno vrckasta u epizodnim i komičnim ulogama Veliborke Vece iz "Srećnih ljudi" ili zavodnice Ruže iz "Druge Žikine dinastije".

U isto vrijeme bio sam srećan jer sam prisustvovao najsilnijoj demonstraciji pjesničkog jezika u izgovoru i nesrećan jer Ružicu Sokić nikada nisam gledao u pozorištu. Dakako, i dalje pričam o trenutku kada sam saznao šta znači imati "talenat za talenat", odnosno cijeli život raditi na sopstvenom talentu i sve mu potčiniti. Za tako nešto Ružica Sokić bila je najreprezentativniji primjer i upravo na tome se i insistira na "Brankovom kolu", gdje je ova glumica bila čest gost. Ja sam je, eto, gledao samo jednom, a ona je već nepune tri godine poslije toga preminula.

Danas, kada se navršilo tačno pet godina od smrti Ružice Sokić, u vremenu koje nije naklonjeno umjetnosti i u dobu koje pati od nedostatka slobode, o čemu sam slušao kako govori velika Ružica, nacija je ipak pronašla način kako da joj se oduži.

Fondacija "Ružica Sokić" već 2014. godine osnovala je istoimenu nagradu, a najnovija dobitnica je mlada glumica Milica Gojković, koja je kazala da je ulogu Mare iz "Senki nad Balkanom" igrala baš po uzoru na Ružicu Sokić.

Koliki je danas uzor Ružica Sokić (inače Banjalučanka po majčinoj liniji), te koliko je bila posvećena talentu i profesiji, govori i podatak da nije željela djecu, jer bi u tom slučaju, kako je znala reći kao u Bergmanovoj "Jesenjoj sonati", bila ili loša majka ili loša glumica.

U programu Jugoslovenske kinoteke "Sećanje na..." večeras završava revija filmova sa Ružicom Sokić, koja je počela prije dva dana i u okviru koje će, kako je rečeno, publika ponovo na velikom platnu moći da vidi neke od njenih najboljih glavnih i sporednih uloga. Sa druge strane, kako je zaključeno povodom pet godina od njene smrti, u životu Ružice Sokić, zna se, glavnu ulogu odigrala je - gluma.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije