BANJALUKA - Filmovi strave i užasa, spretno ili nespretno u našem jeziku nazvani engleskim nazivom horori, kako u jeziku koji se obogatio tuđicama, tako i u nama ostavili su manji ili veći trag.
Ono što, bar u sjećanju, ostavlja najveći utisak na nas, a pogotovo kad se radi o hororima, jesu filmski junaci, odnosno antijunaci. Tako smo nakon čitanja o Kvazimodu, o doktoru Džekilu koji je postajao gospodin Hajd, te o ostalim pozitivnim i u više slučajeva negativnim junacima jedva čekali da iste vidimo na filmu. Mašta filmskih režisera po pravilu je bila drugačija od naše. Vremenom, naše antijunake zapamtili smo isključivo onakvim kakvim ih je prikazala filmska kamera. Razvojem sedme umjetnosti film je polako postajao nezavisan od književnosti, a to govorimo isključivo iz perspektive publike. Razumije se, većina filmoljubaca nije imala priliku da pročita scenarija prije nego što su ekranizovana. Svjestan toga, "Gardijanov" filmski kritičar Ben Čajld dao nam je svoj izbor najstrašnijih antijunaka u istoriji horora, koje u duhu sopstvenog jezika još spretno zovemo - čudovišta. Stoga, na nama je da procijenimo da li se slažemo s listom.
Gmizavci (film: "Užas iz dubine" 2005.) Gmizavci su podzemna bića koje vole mrak i ljudsko meso. U hororu Nila Maršala, na njihovu sreću, a na žalost tri prijateljice na speleološkoj misiji - imali su bliski susret u pećini.
Beba mutant ("Glava za brisanje" 1977.): Zmijolika cvileća beba režisera Dejvida Linča zauzela je srebrno mjesto na "Gardijanovoj" listi, a kao razlog navodi se testiranje granica izdržljivosti gledalaca. Glavni junak Spenser s ovog stvorenja uklanja slojeve pelena ne bi li ispod njih otkrio ogavne beskožne organe, što je nazvano jezivom parodijom na svakodnevne roditeljske strepnje.
Nosferatu: Ovo je junak nijemog horor filma F.V. Murnaua iz 1922. koji je indirektno snimljen po kultnoj knjizi "Drakula", biću koje je u kasnijim verzijama filmova po filmskoj kritici postalo gotovo atraktivno i romantično.
Blijedi čovjek ("Panov lavirint" 2006.) Džinovski humanoid sa očnim jabučicama na tanjiru koji se pretvara u svevidećeg demonskog leptira, kako objašnjava Ben Čajld, u filmu meksičkog autora Giljerma del Tora jeste zla verzija Alise iz Zemlje čuda.
Frankenštajnovo čudovište ("Frankenštajn" 1931.) Čudovište koje nema ime, svoj izgled u našim glavama kroz koje nas proganja duguje isključivo ovom filmskom klasiku. Njegov opis iz romana Meri Šeli, napisanog davne 1818, kako kaže "Gardijan", tek je skica koju malo ko od nas pamti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
