BANJALUKA - Posjetioci bioskopskih sala i kulturnih centara u 11 gradova Republike Srpske danas su iz njih izlazili sa suzama u očima i potresnim utiscima.
Naime, tačno u podne bila je organizovana javna projekcija dokumentarnog filma "Djeca", režisera Denisa Bojića.
Javne projekcije bile su održane u Bijeljini, Istočnom Novom Sarajevu, Banjaluci, Trnovu, Vlasenici, Foči, Doboju, Trebinju, Prijedoru, Mrkonjić Gradu i u Loparama.
Dokumentarni film, snimljen u produkciji Radio-televizije Republike Srpske (RTRS), je svjedočenje četiri još živa roditelja, od 36 očeva i majki u Srpskoj, koji su u Otadžbinskom ratu izgubili po troje djece.
U filmu svjedoče majke Joka Milovanović, Mileva Lazarević i Mileva Župić, koje su u ratu izgubile po tri sina, te Marinko Bjelica, koji je ostao bez dva sina i jedne kćerke. Denis Bojić je istakao da je cilj ovog potresnog filma s jakom antiratnom porukom da osnaži srpsku kulturu sjećanja. Film je u oktobru promovisan u Banjaluci, kada je priređena i izložba fotografija sa snimanja filma, vidjela ga je publika u Beogradu i Skoplju, a nagrađen je i na festivalu dokumentarnog filma u Švedskoj.
Prije prikazivanja filma čitano je pismo Draška Milinovića, generalnog direktora RTRS. Tako je bilo i u Trebinju, gdje je pismo pročitala šef Informativno-tehničkog centra RTRS Trebinje Sanja Pešut, a u kome se, između ostalog, navodi da je težina pripreme filma duboko utisnuta u svijest svih koji su radili na projektu.
"Ovaj film je trajni zapis o tragediji koja nikada ne smije izblijedjeti iz naših sjećanja, kao ni bol i tuga neprolazna roditelja koji su izgubili djecu. Neka ovaj film bude doprinos kulturi sjećanja srpskog naroda. Sačuvajmo uspomenu na njihove živote i žrtve ne bismo li tako spriječili i sve buduće", navodi se u pismu.
Neđo Ćebedžija, zamjenik gradonačelnika Trebinja, istakao je da mora živjeti sjećanje na sve one koji su dali život ili dijelove tijela za Republiku Srpsku, kao i da treba poštovati one koji su preživjeli Odbrambeno-otadžbinski rat.
Režiser Bojić nedavno je rekao da film ovakvog sadržaja na onoga ko je u njemu od početka do kraja procesa stvaranja djeluje opsesivno.
"On vas svakim svojim segmentom uvlači u mehanizam odlučivanja u kojem vi, pritisnuti između nemjerljivo teškog emotivnog sadržaja i čitavog spektra odgovornosti, koji će se manifestovati u finalnom proizvodu, tražite balans. Sjećanja porodica nisu samo sjećanja, to su otvorene, žive rane. To je neprebol s kojim počinje i završava svaki dan živih ovozemaljskih mučenika koji su nekim strašnim usudom doživjeli to da sahrane po svoje troje djece", istakao je Bojić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.