Sećate li se vašeg nastavnika književnosti? Mnogi od njih su vas onomad nervirali, sada ih obožavate, cijenite i često citirate. Da li je njihov uticaj zanemarljiv ili nemjerljiv?
Da li ste zbog svog nastavnika književnosti zavoljeli nekog pisca, napisali najlošiju, ali najiskreniju pjesmu na svijetu? Možda vama predstavnik pomenutog zanimanja nije ostao ama baš ni u kakvom sjećanju, ali neke od ovih filmskih junaka sigurno pamtite.
5. Fransoa Maran (Između zidova)
Nisam vas pitao šta vam se svidjelo na času, želim da saznam šta ste na njemu naučili.
Fransoa Begodo, bivši panker, filmski kritičar, pisac i glumac, svoja predavačka iskustva iz pariskih srednjih škola pretočio je u poluautobiografski roman Između zidova, objavljen 2006. godine. Dvije godine kasnije, istoimeni film osvaja Zlatnu palmu, a sam Begodo tumači glavnu ulogu nastavnika Marana i ujedno potpisuje scenario.
Ovaj film u dokumentarističkom maniru dokazuje da je svaki školski čas prava mala borba jer se Maranovi učenici, mahom iz siromašnih emigrantskih porodica, opiru učenju gramatike, čitanju knjiga, pa i otkrivanju sopstvenih talenata. Uporni nastavnik ne odustaje (iako se gledaocu svakog časa čini da će napustiti učionicu): organizuje izložbu učeničkih fotografija, tera ih da pišu o sebi. Maran se zalaže za disciplinu i poštovanje, ali je, sa druge strane, pred učenicima doslijedno iskren.
Ali Između zidova nije holivudska bajka sa srećnim krajem, već ogoljena realnost, bez uljepšavanja. Učenici se do kraja opiru svakoj promjeni i sticanju znanja. Na kraju, Maran je taj koji trpi posljedice.
Omiljene lektire: Dnevnik Ane Frank, koju đaci, kako se ispostavi, i ne pročitaju. Barem je pokušao.
Maran je dobar nastavnik zato što: nikada ne odustaje, iako zna da se „bori sa vjetrenjačama”.
4. Gospodin Anderson (Prednosti jednog marginalca)
Prihvatamo onu ljubav koju mislimo da zaslužujemo
Nenametljivi gospodin Anderson, ujedno i pisac pozorišnih komada, već od prvog časa uviđa posebnost i darovitost glavnog junaka Čarlija. Stidljivom đaku tako već od prvog dana nastavnik postaje najbolji prijatelj, koji ume da daje i dobre ljubavne savjete. Poklanja mu omiljene romane za čitanje, a ostale učenike na originalan način, pomoću kviza o manje poznatim činjenicama o velikim piscima, tera da zavole naučeno i steknu kritičko mišljenje i tako ne postanu bubalice.
Anderson i Čarli su, naime, toliko slični da se postavlja pitanje: da li je nastavnik odrasla verzija učenika.
Omiljena lektira: samo za Čarlijevu dušu, i to lektira van programa: Ubiti pticu rugalicu, Veliki Getsbi, Na putu, Stranac.
Anderson je dobar nastavnik zato što: podržava drugačije, nenametljive učenike u kojima čuče budući pisci, i koji ga podsjećaju na samoga sebe iz mladosti.
3. Luen Džonson (Opasni umovi)
U ovom odijeljenju ne postoje žrtve.
Bivša vojnikinja, naizgled krhka, ali žena koja se jednostavno ne predaje, Gospođa Džonson motiviše problematične đake po starom dobrom principu nagrađivanja (slatkiši, posjeta zabavnom parku); posebno inventivno je „Dilan-Dilan takmičenje” u pronalaženju dvije tematski slične pjesme Boba Dilana i Dilana Tomasa.
Kako Luen često izgovara u filmu: postoji razlika između glagola „birati” i „morati”. Tako su i njeni učenici izabrali da poštuju nastavnicu i zainteresuju se za poeziju. I pored sukoba sa direktorom, ona odlučuje da ostane u školi i izbori se za mlade ljude kojima je pružila nadu da postanu prvi u svojoj porodici koji su stekli diplomu srednje škole.
Omiljena lektira: Bob Dilan Let Me Die In My Footsteps, Dilan Tomas i Vilijam Blejk.
Luen je dobra nastavnica zato što: je dokazala da svako može da nauči da razumije poeziju. Znanje može da spasi nečiji život: njeni đaci su članstvo u bandama zamjenili za univerzitetske klupe, našli pristojan posao i počeli da žive mirnijim životom.
2. Erin Gruvel (Freedom writers)
Ne dozvoljavam da padnete. Čak i ako to znači dolaziti vam u kuću svake noći dok ne naučite. Shvatate li? Poznajem vas. Nećete pasti.
Priča Erin Gruvel je dokaz da stvarnost piše priče zanimljivije od fikcije; svi izgledi su bili protiv Erin: konzervativna uprava škole, još konzervativniji nastavnici, učenici od kojih je „i bog digao ruke” i koji su svakodnevno stradali u sukobima bandi. Radila je tri posla kako bi nabavila novac za školske ekskurzije, zbog čega je i žrtvovala privatni život.
Licemerna uprava, samo je načelno prihvatila integraciju učenika, a ustvari krivila siromašnu djecu emigranata za kvarenje ugleda škole i tako ih, zapravo, od samog početka, marginalizovala. Takvi đaci su podeljeni u posebna odjeljenja, a i sami se dijele u grupice, a izvan školskog dvorišta, u bande.
Za razliku od sudbine nastavnika Marana, ovo je stvarna filmska bajka sa srećnim krajem. Erin je shvatila da učenike jednostavno nije imao ko da sasluša i tako je nastao projekat pisanja dnevnika koji je kasnije i objavljen. Na primjeru lekcije o holokaustu, prije svega zahvaljujući čitanju Dnevnika Ane Frank, do đaka dopire poruka o posljedicama najstrašnijeg nasilja.
Erin Gruvel je pokrenula fondaciju Freedom Writers i tako inspirisala mnoge.
Omiljene lektire: Dnevnik Ane Frank, Dvanaest gnevnih ljudi, Durango Street
Erin je dobra nastavnica zato što: je učinila nezamislivo – zainteresovala nezainteresovane i ujedinila razjedinjene.
1. Džon Kiting (Društvo mrtvih pesnika)
O, kapetane, moj kapetane
Najzad, Profesor Kiting, idealni nastavnik književnosti. Oglušava se o tradicionalne vrijednosti ugledne privatne škole – ili bar vrijednosti škole kakve ih prikazuje uprava. Ne vidi svoje đake onako kako ih doživljavaju njihove porodice: oni nisu gomila razmaženih bogataša koji će krenuti stopama koje im unapred odrede roditelji, u svakome od njih ipak čuči, makar tračak posebnosti i kreativnog ludila. Kiting uči da, uprkos okoštalom obrazovnom sistemu, treba misliti svojom glavom, posmatrati stvari iz drugačije perspektive, čak i kada mislimo da neku stvar odveć dobro poznajemo, čak i kada se naše mišljenje kosi sa autorovim. „Važno je pronaći sopstveni glas”.
Čitamo i pišemo poeziju zato što smo dio ljudskog roda. A ljudski rod je prepun strasti. I medicina, zakon, biznis, inženjerstvo, sve su to plemenite profesije neophodne za održavanje života. Ali poezija, ljepota, romansa, ljubav, zbog njih ostajemo živi.
Dok je Fransoa Maran relista, Džon Kiting je idealista, ne priznaje autoritete; njegove originalne predavačke metode ne nailaze na odobravanje uprave škole čiji je moto „tradicija, čast, disciplina, izuzetnost”. Tako se prilika da promjeni školu čiji je i sam bio đak, neslavno završava.
Omiljena lektira: Volt Vitmen Vlati trave, Robert Frost Put kojim se rijeđe ide.
Kiting je dobar nastavnik zato što: zar je potrebno dalje objašnjavati?
(N.N./http://kulturkokoska.com)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.