Književnost

Aleksandra Čvorović za "Nezavisne": Kad se život pobrine za prevaspitanje, to je teško iskustvo

Aleksandra Čvorović za "Nezavisne": Kad se život pobrine za prevaspitanje, to je teško iskustvo
Foto: Velibor Tripić | Aleksandra Čvorović za "Nezavisne": Kad se život pobrine za prevaspitanje, to je teško iskustvo

Knjiga "Ukrala me Šumbaba" je moderna bajka s mitološkim uplivom i pisana je za djecu predškolskog i nižeg osnovnoškolskog uzrasta.

Naravno, ova podjela nije tako stroga i svi ostali mogu uživati u njoj, kazala je Aleksandra Čvorović povodom svoje najnovije knjige za djecu. Riječ je o sedmoj knjizi ove autorke, koja je, pored književnosti za djecu i rada u Dječijoj biblioteci pri Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske, višestruko nagrađivana za poeziju i prozu za odrasle. Dosad je, pored već navedenog naslova, objavila knjige: "Šapat glinenih golubova", "Anđeo pod krevetom", "Monolog u šolji kafe", "Cvijet na kapiji sna", "Nadrastanje" i "Čarobna ruža". Rukopis nove knjige pjesama privodi kraju, a nešto više o ovome, novoj knjizi te književnosti danas i ovdje Aleksandra Čvorović govorila je u intervjuu, koji je dala za "Nezavisne".

NN: Da li pripovjedač biografsko uvodi i u književnost za djecu, s obzirom na to da ste ponosna majka dvije kćerke?

Čvorović: Biografsko nas uvijek dobrim dijelom određuje i usmjerava, formira naše stavove, oblikuje naša interesovanja, a samim tim introjektuje i priziva u našu maštu određene slike. Da nisam postala majka, vjerovatno se ne bih bavila pisanjem knjiga za djecu. Problematika o nasilničkom ponašanju, neodgovornosti i bezobrazluku se nametnula sama po sebi. Pokušala sam da u djeci probudim svijest da smo odgovorni za naše postupke i da loše ponašanje ima posljedice, koje mogu da nam se ne svide. Krenula sam od ideje da ako ne ulažemo napor da se ponašamo kako treba, život će se pobrinuti za naše prevaspitavanje, a to je često teško iskustvo.

NN: Knjigu ste posvetili svojoj pokojnoj majci, koja je potpisana i kao ilustrator. Da li to znači da ste priču pisali duži niz godina i da li ovim činom knjiga ima težinu više?

Čvorović: Kao i mnogi drugi moji rukopisi, ova knjiga je čekala svoj trenutak. Nastala je za kratko vrijeme prije pet-šest godina i kako ne finansiram sama štampanje svojih knjiga, obično čekam priliku da rukopis sam otvori neka vrata. Štampanje knjige omogućilo je Ministarstvo prosvjete i kulture RS, preko anonimnog konkursa. To je dobar način da već u startu knjiga sama potvrdi svoju vrijednost. Moja majka profesorica Petra Poleksić se amaterski bavila slikarstvom i bila je rada da ilustruje priču jer joj se dopala. Nažalost, nije dočekala da je vidi odštampanu, zbog toga sam je posvetila njoj.

NN: Da li je veće zadovoljstvo pisati za djecu nego za odrasle i da li književnost za djecu u Republici Srpskoj ima dovoljan broj autora da zadovolji potreba današnje djece?

Čvorović: Nemamo dovoljno pisaca za djecu, svaka čast onima koji se time bave (Jelena Kojović-Tepić, Jovo Čulić, Ranko Pavlović, Panto Stević, Jelena Glišić, Vid Vukelić...), ima tu značajnih imena, sarađivala sam i susretala se s mnogima od njih kao dječji bibliotekar i pisac, no sve u svemu nema nas mnogo. Pisanje za djecu je zahtjevno i odgovorno, traži mnogo angažmana, što druge pisce u startu odbija. Mnogi ne razumiju, omalovažavaju stvaralaštvo za djecu, misleći da je to naivno prikladno štivo, zbog toga nema adekvatne pozicije i punopravne paralele s književnošću za odrasle. Pisanje za djecu podrazumijeva osnovna znanja iz dječje pedagogije i psihologije, sposobnost zabavnog pripovijedanja, neophodan živi kontakt sa djecom, česte nastupe, dobar uvid u njihovu recipijenciju, uživljavanje u njihovu stvarnost, treba pričati njihovim jezikom o njima bliskim stvarima.

NN: Kao bibliotekarku Dječije biblioteke moram Vas pitati i to koliko su mališani danas uopšte zainteresovani za čitanje i da li su klasici poput Ćopića i Zmaj Jove još uzori današnjoj djeci?

Čvorović: "Ježeva kućica" je uvijek aktuelna, kao i pjesme čika Jove Zmaja zbog njihove dopadljivosti, ritma, vesele razigranosti, poučnosti… Djecu ne možemo prevariti, njihovo srce je čisto i oni iskreno pokazuju da li im se nešto sviđa ili ne. Vrtići često dolaze u posjetu u Dječiju biblioteku i ja im nudim priliku da čitamo sve te dobre i lijepe pjesmice i priče za djecu, osim navedenih vole oni i Duška Radovića, Dragana Lukića, narodne bajke. Za predškolce koji su članovi biblioteke organizujem zabavno čitanje, tako da dobro znam šta vole i na šta uvijek odreaguju. Takođe, kao književnica često gostujem po školama i vrtićima. Sjećam se kad sam prvi put čitala u vrtiću pred dvjesta mališana imala sam veću tremu nego za prethodnih dvadeset godina književnog rada i nastupa.

NN: Ove godine gostovali ste u Danskoj kao jedna od pjesnikinja zastupljenih u Antologiji bosanskohercegovačkog pjesništva. Koliko su ovakve razmjene značajne za autora kao pojedinca i uopšte za jednu kulturu?

Čvorović: Saradnja sa Danskim udruženjem pisaca, našim prevodiocima, zatim moj put i boravak u Kopenhagenu i Arhusu, bili su predivno i oplemenjujuće iskustvo, koje je proširilo moje vidike. Lijepo je kada se ljudi iz udaljene zemlje, koja s našom nema bliske kontakte, zainteresuju i požele da čuju o čemu to pišu pjesnici u BiH. Nastala su lijepa poznanstva, otvorile se mogućnosti za dalju saradnju, kao i na drugim mojim pjesničkim pohodima po regionu i Evropi. Za pisca nije dobro da bude učauren, zatvoren u sebe, to ograničava, uskraćuje širinu i inspiraciju. Sva mjesta koja posjetiš postaju dio tebe i sviđa mi se što je rekao Mark Tven: "Putovanje je kobno za predrasude, fanatizam i uskogrudnost."

NN: Spremate li novu knjigu poezije?

Čvorović: Već neko vrijeme radim na novoj knjizi poezije, čitav taj poduhvat sam shvatila ozbiljno i uložila mnogo truda, jer nakon dvadesetak godina to je moj veliki povratak ljubavnoj poeziji, mada naravno obrađujem i druge teme. Opjevam dva ključna simbola, koja me u stvaralaštvu često inspirišu, nameću se, pa čak me i progone: vila - mudro i prozorljivo eterično biće prirode, neodoljivo zavodljivi ženski princip; i vuk - kao kontradiktorna životinja slovenske mitologije, moćna ali nepredvidiva divlja energija i muški princip. U psihološkom smislu to je preispitivanje koliko duboko u emociji se može otići, do koje mjere razotkriti i ogoljeti svoju dušu. Knjiga će biti ilustrovana fotografijama Saše Đenića, koji je nastojao ovjekovječiti tu snohvatnu atmosferu i lik lirskog subjekta dok se kreće kroz pjesmu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije